Bog nam je, uistinu, dao nju - Fatimu - spoznaja

Bog nam je, uistinu, dao nju – Fatimu

Bog nam je, uistinu, dao nju – Fatimu

Bijaše čista bez ikakve mane

K’o njena srca postojana vjera.

20. džemudu-l-uhra, dan rođenja najbolje žene, kćerke, supruge i majke, hazreti Fatime kćeri Muhammedove, supruge Alijine i majke Hasanove, Husejnove, Zejnebine i Um-Kulsumine.

Dan njenog rođenja se s povodom obilježava kao Dan žene i majke, pa neka vam je blagoslovljen ovaj dan.

Hazreti Fatima (neka je Božiji mir na nju) kod muslimana se smatra najboljom i najuzvišenijom ženom u svim dobima i vremenima. Ova svojstva joj se pripisuju na osnovu riječi njezinog oca, Posljednjeg Božijeg Poslanika Muhammeda (s.a.v.a). Svi muslimani, bez obzira na njihov mezheb i orijentaciju, prenose i prihvataju predaju u kojoj Poslanik (s.a.v.a) kaže da je Fatima predvodnica svih žena. Svakako, u Kur’anu se izričito kaže da je i hazreti Merjem, majka hazreti Isaa (a.s) predvodnica žena, no ona je bila odabrana žena svoga vremena. Međutim, veličina i položaj hazreti Fatime nisu ograničeni samo na vrijeme njenog života. Zato plemeniti Muhammed (s.a.v.a) u drugom hadisu napominje da je ona predvodnica svih žena, i prvih i posljednjih. Iz ovih hadisa izvlačimo veoma važnu poruku, a to je da je spoznaja života i karakteristika takve žene, kojoj nema ravne, izuzetno vrijedna i značajna. Također, važno je napomenuti i to da je nekoliko kur’anskih ajeta objavljeno, između ostalih, i u njezinu čast.

Njeno časno ime bilo je Fatima, ali je imala i mnogo lijepih nadimaka koji su se odnosili na karakteristike njezine ličnosti, poput Zehra – Blistava, Tahira – Čista, Razija – Zadovoljna Božijom odredbom, Merzija – Ona kojom je On zadovoljan, Sidika – Iskrena, Mubareka – Blagoslovljena, itd. Fatima u arapskom jeziku znači nešo odsječeno i odvojeno, a prema predajama, ona je to ime dobila jer će oni koji slijede njezine lijepe osobine biti odsječeni i odvojeni od džehennemske vatre.

Zehra znači „blistava“ i „svijetla“. Od hazreti Imama Sadika se prenosi da je rekao:

Kada bi Poslanikova kćer stala u svoj mihrab (da ibadeti), njena svjetlost sijala je za stanovnike nebesa, kao što zvijezde sjaje za stanovnike Zemlje.

Također, imala je i nadimke poput Ummu Abiha – Majka svoga oca, Ummu-l-Husejn – Majka Husejnova, Ummu-l-Hasan – Majka Hasanova, Ummu-l-Aime – Majka Imama, itd.

Ummu Abiha znači „majka svoga oca“, a Poslanik je tako hvalio svoju kćer, da je toliko pazila na svoga oca kao da mu je bila majka. I historija svjedoči tome, što za vrijeme kada je bila u očevoj kući, nakon smrti hazreti Hatidže, kada se saosjećala s ocem, dijelila njegovu bol, tješila ga i smirivala, što za vrijeme bitaka i ratova, kada je liječila rane svoga oca, što u svim drugim životnim okolnostima.

Hazreti Fatima rođena je pet godina nakon što je njenom ocu data Objava, na dan 20. džumadiu-l-uhra u gradu Mekki. Veliki broj tumača Kur’ana smatra da se sura Al-Kawsar odnosi upravo na nju i da je ona veliko dobro i blagoslov posredstvom kojeg se nastavila Poslanikova loza i rod. U posljednjem ajetu ove sure, Uzvišeni Allah upozorava da će Poslanikovi neprijatelji ostati bez nasljednika i pomena, a ne on, budući da je njemu dat Al-Kawsar  „veliko dobro“.

 

Cijeli život ove velike i uzroite žene bio ispunjen je primjerima humanog i lijepog postupanja jedne požrtvovane vjernice, a mi ćemo navesti samo tri primjera, budući da bi bilo nemoguće nabrojati ih sve.

  1. Od Poslanikovog ashaba Džabira ibn Abdullaha Ansarija prenosi se da je rekao:

„Jedan siromašni Arap, doseljenik, se nakon obavljenog ikindija-namaza obratio Poslaniku za pomoć. On mu odgovori da nema ništa, te ga uputi na kuću hazreti Fatime, koja se nalazila pored džamije i u blizini Poslanikove kuće. On je zajedno s Bilalom (prvim mujezinom) otišao pred hazreti Fatiminu kuću, poselamio Poslanikov Ehli Bejt (Porodicu) i pitao ih kako su. Hazreti Fatima je i sama, zajedno sa svojim ocem i suprugom, već tri dana bila gladna, ali budući da je saznala za siromahovo stanje, dala mu je ogrlicu koju joj je bila poklonila Hamzina kćerka, Poslanikova amidžišna, te je bila vrijedna uspomena. Ona je skinula ogrlicu s vrata, dala je siromahu i izrazila nadu da će mu Bog podariti još bolje od nje. Arap je uzeo ogrlicu i otišao kod Poslanika i ispričao mu šta se dogodilo. Čuvši šta se dogodilo, Poslanik ne ostade ravnodušan, već proli nekoliko suza i prouči dovu za Arapa. Tada Ammar Jasir, jedan od Poslanikovih ashaba, ustade i zatraži dozvolu da kupi ogrlicu u zamjenu za hranu, odjeću, jahalicu i troškove putovanja. Poslanik upita Arapa: Jesi li zadovoljan? On se postidi i zahvali se. Ammar zamota ogrlicu u bijelo platno, namirisa ga i zajedno sa svojim robom pokloni Poslaniku. Rob je otišao do Poslanika i ispričao mu šta se dogodilo. Poslanik zatim ogrlicu i roba pokloni Fatimi. Rob ode do Fatimine kuće, a ona uze ogrlicu i oslobodi roba na Božijem putu.“

Kažu da se rob tada nasmijao, a kada su ga pitali za razlog, on je rekao:

Kako blagoslovljena ogrlica! Nahranila je gladnog, obukla neobučenog, pješaku dala jahalicu, pomogla siromahu, oslobodila roba, a zatim se na kraju ponovo vratila svom vlasniku.

  1. Časni Poslanik (s.a.v.a) je za noć vjenčanja svojoj kćerki kupio novu i lijepu haljinu. Fatima je imala i jednu zakrpljenu haljinu. Kada je na njena vrata zakucala neka siromašna žena i zatražila staru odjeću, Fatima htjede da joj da zakrpljenu haljinu, kako je i tražila, ali se sjetila kur’anskog ajeta: Nikada nećete postići dobro, osim ako ne udijelite ono što volite. Tada je na Božijem putu udijelila svoju vjenčanu haljinu.
  2. Hazreti Imam Hasan, Fatimin sin, ovako je opisao ibadet svoje majke:

„Vidio sam svoju majku Fatimu kako je jednog četvrtka stajala u svom mihrabu i do jutra činila sedžde i rukue. Čuo sam kako je učila dove i molila se za vjernike i vjernice, izgovarala njihova imena i mnogo molila za njih, ali za sebe nije tražila ništa. Zatim sam je pitao zašto se ne moli za sebe kao i za druge. A Fatima je rekla: Sine, prvo komšije, a zatim kuća.“

 

Leave a Reply