Svojstva upravitelja i odgovornosti njegove - spoznaja

Svojstva upravitelja i odgovornosti njegove

Svojstva upravitelja i odgovornosti njegove

Pismo napisano Aštaru en-Nahaiju, kada je položaj Muhammeda ibn Ebi Bekra postao nesiguran, pa je Alija, Zapovjednik vjernih – mir neka je s njim! – imenovao Aštara kao upravitelja Egipta i područja okolnih.

To je spis najdulji koji sadrži mnoštvo poruka ushičujućih u kojem hazreti Alija (a.s), tadašnji halifa daje upute svom namjesniku kako da postupa prema stanovnicima područja kojim upravlja. On savjetuje novog upravitelja da će njegova administracija uspjeti samo ako on upravlja i vlada na način da brine i vodi računa za pravdu, jednakost, poštenje i prosperitet svih.

Upute navedene u pismu jasno ilustriraju neprestanu i neograničenu aktuelnost i primjenjivost savjeta i opomena velikih ljudi u islamskoj historiji kakav je bio hazreti Alija (a.s). Ovo pismo se nalazi u knjizi Nehdžul-Belaga koja je zbirka pisama i govora četvrtog halife.

Svojstva upravitelja i odgovornosti njegove

Ovo je ono što je rob Božiji Alija ibn Ebi Talib, Zapovjednik vjernih, naredio Maliku ibn el-Harisu el-Aštaru u uputi svojoj njemu kada ga je postavio za upravitelja Egipta radi sabiranja prihoda, borbe protiv neprijatelja njegovih, traženja dobrobiti stanovnika njegovih i napredovanja krajeva njegovih!

Naredio mu je da bude svjestan Boga, da daje prednost pokornosti Njemu i da slijedi ono što je On zapovjedio u Knjizi Svojoj od strogih zapovijedi i zakona Svojih bez čijeg slijeđenja niko ne može biti sretan, a čijim nijekanjem i upropašćavanjem čovjek postaje nesretan; i naredio mu je da pomaže Bogu Uzvišenom srcem, rukom i jezikom svojim, budući da On – Uzvišeno je ime Njegovo! – uzima za obavezu pomaganje onome ko pomaže Njemu i osnažuje onog ko Njeg veliča.

I naredio mu je da otrgne dušu svoju od strasti i da je suspregne kad se one podižu. I doista, duša naginje zlu, osim one kojoj Se Allah smiluje.

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!

Onda, znaj, o Malik, da te šaljem u zemlju gdje su prije tebe postojale uprave i pravedne i tlačiteljske. Ljudi će sad pažljivo motriti na postupke tvoje kao što si ti običavao budno motriti postupke upravitelja prije tebe. I govorit će o tebi ono što si ti govorio o njima. Čestiti su, dakako, poznati po dobrom glasu svome, koji je Allah pustio da o njima kruži preko jezika robova Njegovih. Neka ti zato bude zaliha najdraža – zaliha djela dobrih. Vladaj zato strastima svojim i budi škrt prema sebi u onome što ti nije dozvoljeno, jer obuzdavanje duše svoje znači zadržavanje njezino upravo na putu srednjem, između onog što ona voli i onog što ona ne voli.

Privikni srce svoje na samilost prema podanicima, raspoloženje i prijaznost prema njima. Ne budi im nipošto poput zvijeri krvoločnih, koje osjećaju dostatnim proždrijeti ih, budući da su oni dvovrsni, ili tvoja braća u vjeri ili neko sličan tebi u stvaranju. Griješit će nehotimično i suočiti se s propustima. Oni mogu postupati nepravedno, namjerno ili nemarno. Dodijeli im zato oprost svoj i pomilovanje na isti način kako bi ti volio da ti Allah udijeli oprost Svoj i smiluje ti Se, jer ti si nad njima, a onaj ko ti ovo povjerava jest nad tobom, dok je Allah nad onim koji te imenuje upraviteljem. On trazi od tebe da rukovodiš poslovima njihovim i iskušava te preko njih.

Ne pokaži nipošto sklonost da se boriš protiv Boga, jer nemaš moći naspram moći Njegove i ne možeš djelovati bez oprosta Njegova i milosti Njegove. Ne kaj se nikad radi opraštanja i ne raduj se nikad kažnjavanju. Nikada ne žuri postupku naglom ako ga možeš izbjeći. Nikako ne reci: “Meni je doista naređeno pa naređujem, te mi se mora biti pokorno!” Jer to unosi pometnju u srce, slabi vjeru i približava čovjeka propasti. Ako položaj na koji si postavljen u tebi stvara uznositost ili ispraznost, onda pogledaj na veličinu vlasti Božije nad tobom i moći Njegove kakvu ti nemaš čak ni nad sobom. To će ti oduzeti oholost, izliječiti te od stroge naravi tvoje i vratiti mudrost koja se udaljila od tebe.

Čuvaj se uspoređivanja s Bogom u veličini Njegovoj i oponašanja Njega u moći Njegovoj, jer doista Allah ponižava silnika svakog i sramoti svakog uznositelja oholog.

Budi pravičan prema Bogu i prema ljudima kao prema sebi, porodici svojoj i onim od podanika tvojih kojima si sklon, jer ako ne postupiš tako, bit ćeš nepravedan, a Allah je, ispred robova Svojih, protivnik onome koji je nepravedan robovima Božijim. A onome kojem je protivnik Allah, bit će obesnažen izgovor njegov i on će ostati u stanju bivanja u ratu s Bogom, sve dok se ne preda i ne pokaje. Ništa nije uticajnije na promjenu blagodati Božije i na ubrzavanje izravnanja Njegovog nego što je ustrajavanje u tlačenju, jer Allah doista čuje molitvu tlačenih i On je nasilnicima u zasjedi.

Neka ti najdraže bude ono što je najuravnoteženije u pravu, najopćenitije u pravičnosti i najobuhvatnije s obzirom na zadovoljstvo podanika, jer nezadovoljstvo svijeta obična odnosi zadovoljstvo odličnika, a nezadovoljstvo odličnika može biti zanemareno ako postoji zadovoljstvo svijeta obična. Ni jedan od podanika zapovjedniku nije teži od odličnika u ugodnostima životnim, nekorisniji u nevolji, puniji mržnje spram postupanja pravična, odvratniji u traženju naklonosti, manje zahvalan u vrijeme davanja, manje prijemljiv za razloge u vrijeme odbijanja i slabiji u trpljenju u vrijeme neugodnosti životnih. Obični ljudi Zajednice stup su vjere, snaga muslimana i odbrana od neprijatelja. Neka zato naklonost i težnja tvoja budu prema njima.

Nastavlja se…

Leave a Reply