Analiza jednog društva - ko će pomoći Husejnu (a.s)? - spoznaja

Analiza jednog društva – ko će pomoći Husejnu (a.s)?

Analiza jednog društva – ko će pomoći Husejnu (a.s)?

Spoznaja Ašure bez poznavanja stanja onih koji su stali nasuprot Imama Husejna (a.s) nije moguća. Mi se obično posvećujemo analizi Husejnovih (a.s) riječi i postupaka te analizi ličnosti njegovih drugova, no drugi stup spoznaje Ašure jeste pronicanje u mentalni sklop i vjerovanje ljudi koji su počinili najveći zločin u historiji ne samo Islama nego i svijeta.

Ašura sa stanovišta Imama Husejna (a.s) i njegovih drugova je dan kada su morali birati između poniženja i časne smrti, odnosno prisege Ubejdillahu ibn Zijadu zastupniku halife Jezida i šehadeta, i oni su odabrali ovo drugo. Međutim Jezidova vojska, na čelu sa poznatim Kufljanima, među kojima su bili i oni koji su ne tako davno sami pozvali Imama Husejna (a.s) u Kufu, je imala drugi pogled na sve ovo, pogled i stav koji je većinu ubijedio da čine sevap a ne zločin.

U vezi ubica Imama Husejna (a.s) postoji činjenice bez kojih ne možemo shvatiti zašto su oni tako nemilosrdno postupili sa porodicom svog Poslanika pa čak nakon toga činili i sedžde zahvalnosti i to svoje djelo smatrali ostavštinom za budući svijet.

Vjerovanje u „svetost“ hilafeta

Većina onih koji su  taj dan na Kerbeli sa nestrpljenjem očekivali ubistvo Imama Husejna (a.s) je imala prilično svijetlu prošlost u Islamu i čak ratovima između hazreti Alije (a.s) i Muavije. Ako su i očekivali nagradu od Ibn Zijada za svoje učešće na Kerbeli to su vidjeli kao halal nagradu i zaslugu; bez da im je to bio jedini motiv. Ono što je većini tih ljudi motivisalo jeste njihovo vjerovanje u „svetost“ hilafeta i njegov status u Islamu.

Oni su odbranu hilafeta i trenutnog halife, makar on bio i neko kao što je Jezid, smatrali odbranom Islama i islamske države i vjerskom dužnošću.

Jedan broj onih koji su se našli na suprotnoj strani je čak pamtio i Poslanika (s.a.v.a), tako da je Imam Husejn (a.s) kada je stigao na Kerbelu obraćajući im se  rekao:

Zar vi niste od onih koji su vidjeli Poslanika (s.a.v.a)?

I zamislite ljude koji su upamtili Poslanika (s.a.v.a) i koji su slijedili vjeru koju je on prenio i klanjali namaz onako kako je on činio kako se spremaju da ubiju njegovog unuka, čak su neki činili i gusul – obredno kupanje prije bitke kako bi postigli što veće sevape! A kada je Imam Husejn (a.s) na dan Ašure klanjao podne na suprotnoj strani su isto tako klanjali!

Kada govorimo o ovom vjerovanju možemo primjetiti da je to isto ono vjerovanje zasijano nakon Poslanikove (s.a.v.a) smrti i zbog koga su muslimani iako je još uvijek bilo svježe sjećanje na Gadire Hum i Poslanikove (s.a.v.a) riječi, ipak jednostavno dali prisegu novoizabranom halifi u Sakifi.

Upravo iz takvog jednog razloga je većina onih koji su se jednog dana borili na strani Alije (a.s) nakon njegovog šehadeta prešla u vojsku Muavije jer je on bio trenutni halifa iako samoproglašeni. 60. godine po hidžri kada je Jezid zasjeo na mjesto hilafeta Šimr i njegovi istomišljenici, kao npr. i Sinan ibn Enes, za kojeg neki tvrde da je bratić poznatog Malika ibn Aštara, su svojom dužnošću smatrali da brane tu poziciju, iako su znali kakva ličnost je bio Jezid. Pored takvog vjerovanja i pohlepe za pozicijama koje im je nudio jedan takav halifa bez imalo grižnje savjesti su počinili zločin nepojmljiv muslimanima.

Osvrt na prošlost Šimra ibn Zil Džušena

Jedna od najupečatljivijih osoba po svojoj okrutnosti a koja se suprostavila imamu Husejnu (a.s) je Šimr ibn Zil Džušen. Zanimljivo je da je on bio jedan od vojskovođa koji se borio pod zastavom Imama Alija (a.s) u bici na Sifinu u kojoj je bio čak i teško ranjen. Teško je zamisliti da je neko takav stao spram Imama Husejna (a.s) kojeg je poznavao od svog djetinjstva. Šimr je bio poznat i po svojoj pobožnosti, neki prenose da ako bi pročitali njegove molitve koje su ostale zabilježene a da ne znate da ih je on izrekao i vi bi ste zasigurno zaplakali.

U historiji je ostalo zabilježeno da je Šimr 16 puta obavio hadždž i to tako što je putovao pješke, a putovati tako u tadašnje vrijeme putem prepunim opasnosti, gladi, umora, po tri četiri mjeseca nije nimalo beznačajno.

Obično kada se spomene njegovo ime svi pomislimo da je to neki bezbožnik, međutim Šimr je u historiji prije Kerbele bio poznat kao vjernik koji je obavljao sve svoje vjerske dužnosti od namaza, posta, hadždža, džihada, … a zaista je teško zamisliti da su na onoj strani, strani neprijatelja Imama Husejna (a.s) stajali upravo takvi ljudi, ljudi koji su pazili da obave namaz u prvo vrijeme, na čijim čelima su se nalazili tragovi dugih sedždi.

Pohlepa

Druga osobina koja je nadvladala pa su nekada pozitivni ljudi ostali upamćeni u historiji kao negativne ličnosti jeste pohlepa, ili kako bi jednostavno rekli robovanje stomaku. Obećanje raznoraznih pozicija u Jezidovoj vlasti i  materijalnih nagrada uz vjerovanje koje smo naveli su bili dovoljan okidač pa je većina onih koji su koliko juče slali pisma i pozivali Imama u Kufu i obećavali da će ga pomoći u borbi protiv Jezida, stanu na stranu nepravednog vladara.

Strah

Kada je Ubejdillah ibn Zijad ujahao sa svojom pratnjom u Kufu većina njenih stanovnika mu je izašla u susret iskazujući svoju radost jer su mislili da je ustvari došao Imam Husejn (a.s). Međutim kada su u mesdžidu skinuli maske sa svojih lica Kufljani su se  prestravljeni razbježali svojm kućama. Nakon toga uslijedili su dani torture i podmićivanja. Između ostalog ubijen je i Muslim ibn Akil, Imamov (a.s) izaslanik u Kufi te zatvoreni neki velikani koji su odbili da pristanu na Ibn Zijadove naredbe.

Takva situacija pomognuta isprikom kako pomažu halifu i islam, i da je Imam Husejn (a.s) ustanik protiv „legalne“ vlasti  navela je većinu onih koji su željno iščekivali dolazak Imama Husejna (a.s) u Kufu da ustanu protiv njega.

Haram zalogaj i sumnjiv imetak

I pored svega ovoga i znanja kakvi su ljudi na suprotnoj strani Imam Husejn (a.s) do posljednjeg časa nije odustajao od svog cilja pozivanja da dobro i toga da ih uputi na pravi put. Tako da u zadnjem svom obraćanju neprijateljskoj vojsci i pokušaju da ih osvijesti navodi i jedan razlog njihovog nehaja i stanja, razlog na koji mnogi i danas rijetko uopće obraćaju pažnju. Kada suprotna strana nije htjela ni da sasluša njegove riječi, već su pravili nered i galamu, Imam Husejn (a.s) je rekao:

Zaista vas pozivam na put Upute, pa ko me posluša biće od sretnika a ko se ogluši bit će od onih nesretnih. Svi vi ste se usprotivili mojoj preporuci i ne slušate moje riječi jer su vam stomaci napunjeni haramom a srca zapečaćena. Jadni ste jer nećete da saslušate moje riječi. (Bihar al-Anvar, tom 45, str.8)

I zaista haram zalogaj i sumnjiv imetak ne dozvoljavaju srcu da pobijedi strah, pohlepu i krivo vjerovanje, i što je najvažnije čuje riječi iskrene Upute. Ukoliko proučimo islamske predaje vidjećemo da haram i sumnjiv zalogaj ne samo da ostavlja trag na čovjeka već i na njegovo potomstvo čak i generacijama nakon njega.

Svaki dan je Ašura, sva je zemlja Kerbela

Osvrnemo li se na današnje muslimansko društvo vidjećemo da vjerovanje da se mora po svaku cijenu braniti ideja mira u islamskom ummetu, pohlepa za materijalnim te strah za život i egzistenciju i dan danas vrlo često bivaju izgovori za izbjegavanje činjenja i naređivanja dobra i sprečavanja zla. Tako da čak i oni koji oštro kritikuju neprijatelje Imama Husejna (a.s) na Kerbeli u svakodnevnom životu podliježu istim pohlepama i strahovima zbog kojih na različite načine ubijaju Istinu, pogrešno vjerujući da će ih tek suza na dan Ašure uvesti u džennet.

A svaki naš dan je nova Ašura i svaki korak je Kerbela, borba za istinu, pravdu, poštenje,…i prilika da se pomogne Husejnu (a.s) jer on je svakim svojim danom živio istinske ljudske vrijednosti i ono za što se svojom krvlju borio na Kerbeli.

 

 

 

 

Leave a Reply