Opominjem vas Allahom u pogledu moje porodice - spoznaja

Opominjem vas Allahom u pogledu moje porodice

Opominjem vas Allahom u pogledu moje porodice

Pri povratku sa Oprosnog hadždža Muhammed (s.a.v.a) je 18. zul-hidždžeta 10. godine po hidžri (17. marta 632. g) zaustavio hadžije koji su se ubrzo trebali zaputiti prema svojim gradovima i održao govor kod izvora Humm (Gadir Humm). Inače izvor se nalazi na putu Mekka – Medina, 250 km sjeverno od Mekke, tačnije 8 km istočno od mikata Džuhfa i 42 km istočno od grada Rabiga. Danas se mjesto izvora zove Al-Gurba.

U tom historijskom trenutku objavljen je sljedeći ajet:

O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga – ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Alah će te od ljudi štititi. Alah doista neće ukazati na Pravi put narodu koji neće da vjeruje. (Al-Maide,67)

Prema ovom ajetu, Poslanik (s.a.v.a) je bio obavezan da dostavi važnu poruku, toliko važnu da je moguće da će se neki od ljudi pobuniti jer Bog kaže: a Alah će te od ljudi štititi. Ajet također objašnjava važnost poruke naglašavajući da ukoliko ne bude prenesena, misija neće biti dovršena. Nakon objavljivanja ajeta, on naređuje karavani da stane, da se vrate oni koji su otišli ispred i da se sačekaju oni koji tek pristižu.

Tokom tog vrelog dana, oko 110 hiljada ljudi se nalazilo se kod izvora Gadir-Hum. Poslanik (s.a.v.a) je naredio da se napravi platforma od devinih sedla. Nakon klanjanja podne namaza, Muhamed je održao dug govor. Poslanik (s.a.v.a) u ovom govoru nagovijestio svoju smrt, te naglasio obavezu muslimana da se drže Allahove knjige nakon njegove smrti i da paze Ehli-bejt odnosno Poslanikovu porodicu, posebno hazreti Aliju (a.s) i njegove potomke… Zatim je pozvao hazreti Aliju (a.s) te podigao njegovu ruku i izgovorio je poznatu rečenicu:

Kome sam ja mavla, Ali mu je mavla.

Kad su to čuli Ebu Bakr i Omer, prišli su Aliji i rekli:

O sine Ebu Talibov, postao si vladar svakog vjernika i vjernice, čestitamo.

Čim je Muhamed (s.a.v.a) završio govor objavljen je sljedeći ajet Kur’ana:

Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (Al-Maide, 3)

Nakon što je sišao sa improviziranog podija, Poslanik (s.a.v.a) dao je naredbu da se razapne šator gdje će Alija sjediti i uzimati prisege od muslimana. Hiljade ljudi, grupa po grupa (uključujući žene), išli su njemu, pozdravljali ga i čestitali mu kao Emir al-Mu’mininu, Zapovjedniku vjernika. Omer ibn Al-Hattab je bio prvi koji je čestitao.

Događaj se spominje u svim tradicionalnim izvorima islama, s tim da se učenjaci ne slažu u interpretaciji hadisa, odnosno značenjem riječi mevla. No bilo da tu riječ tumačimo kao zaštitnik (odnosno onaj koji ima vilajet – vlast) ili prijatelj, ona može biti svjedok visokog položaja koji je hazreti Alija (a.s) imao. Iako nije logično da Poslanik (s.a.v.a) zaustavi toliku grupu ljudi da bi im saopštio da im je i Alija (a.s) prijatelj jer su to svi već znali, niti da se vrši prisega na prijateljstvo već na nešto mnogo bitnije ipak moramo naglasiti da je ovaj događaj zabilježen u svim vjerodostojnim zbirkama hadisa.

Dio govora koji govori o važnosti Ehli-bejta a po svim predajama i sam hazreti Alija (a.s) je njegov član, u verziji koju je zabilježio Muslim:

Jezid ibn Hajjan prenosi: Ja, Husajn ibn Sebre i Omer ibn Muslim smo otišli do Zejda ibn Erkama. Kada smo sjeli kod njega, Husajn mu je kazao: O, Zejde! Ti si svjedočio mnogim blagodatima – vidio si Allahova Poslanika (s.a.v.a), slušao njegove hadise, učestvovao u vojnim pohodima, klanjao si iza njega… Doista si, Zejde, svjedočio mnogim blagodatima. Pričaj nam, Zejde, hadise koje si čuo od Allahovog Poslanika (s.a.v.a)! Zejd je kazao: Bratiću! Zaista sam ostario, moje vrijeme je davno bilo. Zaboravio sam dio hadisa koje sam bio čuo od Poslanika, stoga, što vam budem kazivao, prihvatite, a što vam ne budem kazivao, nemojte me opterećivati time. Onda je Zejd kazao: Jednog dana je Allahovog Poslanika (s.a.v.a)ustao i održao hutbu kod vode koja se zove Humm, između Mekke i Medine. Tako se zahvalio Allahu i pohvalio Ga, dao savjete i napomene prisutnima, a onda kazao: O ljudi! Zar ja nisam čovjek kome samo što nije došao izaslanik njegovog Gospodara, pa ću mu se odazvati. Ostavljam vam dvije važne stvari: Prva od njih je Allahova knjiga, u kojoj su Uputa (Huda) i Svjetlo (Nur). Stoga uzmite Allahovu knjigu i držite je se.

Onda je podsticao i motivisao na slijeđenje Allahove knjige, pa je zatim kazao:

Druga stvar je moj Ehli-bejt (porodica). Opominjem vas Allahom glede mog Ehli-bejta! Opominjem vas Allahom glede mog Ehli-bejta!

Drugi dio dotične hutbe, u verziji koju je zabilježio Ahmed, a koja govori o imenovanju hazreti Alije (a.s) kao mevla, glasi:

Prenosi Jezid ibn Ebu Zijad od Abdurrahmana ibn Ebu Lejle da je kazao: Vidio sam Aliju na trgu, kako zaklinje ljude: Zaklinjem Allahom onoga koj je čuo govor Allahovog poslanika (s.a.v.a), na dan Gadir Humma: Kome sam ja prijatelj (zaštitnik) i Alija mu je prijatelj (zaštitnik), da ustane i posvjedoči. Abdurrahman dalje kazuje: Tako je ustalo dvanaest ashaba koji su učestvovali u bici na Bedru, kao da ih sada vidim kako govore: Svjedočimo da smo čuli Allahovog Poslanika (s.a.v.a) kako je pitao na dan Gadir Humma:

 Zar nisam preči vjernicima od njih samih, i zar nisu moje žene njihove majke. Mi smo na to odgovorili: Kako da ne, Allahov Poslaniče!Poslanik je kazao: Stoga, kome sam ja prijatelj (zaštitnik) i Alija mu je prijatelj (zaštitnik). Gospodaru moj, budi zaštitnik onome ko štiti Aliju, i budi neprijatelj onome ko neprijateljuje protiv njega.

Zašto je hazreti Alija (a.s) nedugo nakon ovog događaja i smrti Poslanika (s.a.v.a) zaklinjao ljude da posvjedoče riječima izrečenim na dan Gadire Humma? Možda je to upravo tajna važnosti ajeta 67. sure Al-Maida i riječi: a Allah će te od ljudi štititi.

Od kojih ljudi? Da li od onih čiji su potomci na Kerbeli prolili krv  porodice Božijeg Poslanika (s.a.v.a)?

 

 

Leave a Reply