Islam, rad, trud i privređivanje - spoznaja

Islam, rad, trud i privređivanje

Islam, rad, trud i privređivanje

Rad i trud su ključ opstanka jednog društva. Iako se uglavnom smatra da je djelokrug vjere ibadet i razvijanje ličnih moralnih vrlina, međutim veza između vjere i privređivanja je toliko čvrsta da se u islamu ekonomske aktivnosti smatraju jednim od najvrijednijih.

Kada proučavamo životopis Časnog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a) i njegove porodice Ehli Bejta, vidjet ćemo da su oni hvalili i bodrili radnike i proizvođače. Oni su sami snosili teret izdržavanja sebe i svojih porodica i nikada nisu bili finansijski zavisni od drugih ljudi. Takav pristup pokazuje njihov stav prema životu na ovom svijetu i njegovoj vezi s drugim svijetom. Oni su svojim radom odbacivali ideje o tome da su rad i ekonomija u suprotnosti s moralnim i vjerskim vrlinama, ili da raditi trebaju samo niži slojevi društva, a poznate i odabrane ličnosti uživati preko njihovih leđa.

U islamu, čovjek koji zna neki posao ili zanat i koji svojim trudom opskrbljuje sebe i svoju porodicu ima visoki položaj, a onaj ko je sposoban da radi, a svoje troškove nameće drugima ravan je prokletnicima.

Božiji Poslanik i njegov Ehli Bejt voljeli su i bili uključeni u različite poslove i privredne aktivnosti, te su nastojali i drugim ljudima pomoći i uključiti ih u poslove koji im priliče.

Kada pogledamo život hazreti Imama Alije (a.s), vidjet ćemo da je on u svoje vrijeme bio najskromniji čovjek i najveći zahid (isposnik), ali je u isto vrijeme bio i najaktivniji. Kada bi nastupila noć, njemu nijedan arif nije bio ni blizu, a kada bi nastupio dan, on bi bio druga osoba.

Hazreti Imam Alija (a.s) je tokom svoga života najviše vremena provodio radeći u baštama i voćnjacima, poljoprivredi, kopajući bunare i kanale za vodu. Brojne predaje govore o tome kako je glavni izvor finansija i za Imama Musu Kazima (a.s) bila poljoprivreda.

Ali ibn Ebi Hamze kaže:

Vidio sam Imama Kazima (a.s) kako radi na svom poljoprivrednom polju i lije znoj. Upitao sam ga: Gdje su ti radnici! On je rekao: Ali! Na ovoj zemlji su s motikom radili i bolji od mene i mog oca. Rekoh mu da mi ih nabroji, a on reče: Božiji Poslanik, hazreti Alija i moji djedovi svi su svojim rukama radili na polju. Poljoprivreda je zanimanje Božijih poslanika, njihovih nasljednika i dobrih ljudi.

Islam i islamski velikani pozivaju na proizvodnju i rad, ali ne samo zaradi vlastitog obogaćivanja bez obraćanja pažnje na druge ljude, već se i imućnima savjetuje skromnost, udjeljivanje i trošenje na Allahovom putu, jer istinske vrijednosti su one koje su trajne i od kojih će čovjek koristi imati i na drugom svijetu, a ne samo na ovom, prolaznom.

Islam čovjeka uči da proizvodi i udjeljuje mnogo, ali da na ličnom planu bude umjeren i zadovolji se skromnošću.

Islamsko društvo je na početku svog osnivanja tokom uspješnog društvenog rasta, uspjelo prihvatiti većinu islamskih ekonomskih djelovanja i principa, no u prvoj fazi to ekonomsko znanje nije bilo duboko ukorijenjeno kod muslimana, te je za to bio potreban drugi mehanizam, koji će islamske ekonomske vrijednosti produbiti u svijesti svakog muslimana i ojačati ih u zajednici. Taj mehanizam bio je jačanje unutrašnje kontrole.

Dakle, u procesu dubokog shvatanja i prihvatanja islamskih ekonomskih vrijednosti, i društvena kontrola i nadziranje proisticali su iz njih samih. Umjesto mnoštva pisanih pravila i zakona, unutrašnja svijest i savjest građana muslimanske države bila je ta koja je nadzirala njihovo djelovanje. Musliman se tada trudio upoznati islamske ekonomske principe, ali i promišljati o svojoj nagradi, odnosno kazni na drugom svijetu.

Poslanik, kao i članovi njegovog Ehli Bejta, i njihovi sljedbenici bili su duhovni lideri islamskog društva, te su stvarali podlogu za jačanje lične i društvene svijesti, kako muslimani ne bi dobra djela činili ili se klonili loših samo zbog spoljašnjih zakona, pravila i vlasti, već zarad zadovoljstva Uzvišenog Allaha.

U njihovom nauku, veza siromaštva i besposlenosti je jasna, kao i veza siromaštva i nevjerstva. Zato članovi Ehli Bejta, koji su živjeli potpuni islam, sebi nisu dozvoljavali da snaga koju im je dao Uzvišeni Allah bude pretvorena u lijenost i besposličarenje, te su muslimane podučavali i odgajali tako da maksimalno iskoriste potencijale koje im je dao Uzvišeni Allah, s ciljem činjenja dobra i usluge sebi, društvu i čovječanstvu.

Na tom polju, oni su imali niz strategija, koje su se odnosile na zaradu i trošenje:

1) Rad i trud

I kratak osvrt na život bilo kojeg od članova odabrane porodice Poslanika (s.a.v.a) pokazat će da je on uvijek bio ispunjen radom i trudom za sticanjem zarade na dozvoljen način i s ciljem očuvanja časti i ugleda i nenametanja vlastitih troškova drugim ljudima.

Po islamu kojeg su oni nastojali predstaviti ljudima, rad i nastojanja da se stekne zarada smatraju se obavezom datom od Boga. U jednoj predaji se prenosi da je najčišći posao i zarada ona koja proističe iz mukotrpnog rada.

Poslanik i njegova porodica su u svoje vrijeme obavljali uobičajene poslove tog doba, poput stočarstva, zemljoradnje i trgovine i tako obezbjeđivali sebi finansijska sredstva. Muhammed (a.s) jednom prilikom je spomenuo poslanika Davuda (a.s) i rekao da je i on svoj život obezbjeđivao radom vlastitih ruku, te da nema slađeg zalogaja od onog kojeg čovjek stekne vlastitim radom.

Kao što smo i spomenuli hazreti Alija (a.s) je, kada nije bio u ratu ili nije bio zauzet rješavanjem sporova, vrijeme provodio baveći se poljoprivredom, širenjem voćnjaka i bašti i dovođenjem vode kanalima ili bunarima.

Kada je Imama Bakira (a.s) ugledao jedan stanovnik Medine kako lije znoj radeći na njivi, upitao ga je šta će ako ga u tom stanju zatekne smrt, a imam iz Poslanikove porodice mu reče:

Ako me smrt zatekne u ovom stanju, preselit ću na putu pokornosti Bogu, a ovim poslom ja i moja porodica neovisni smo od tebe i drugih ljudi.

2) Duhovni faktori

Uporedo s radom i fizičkim trudom radi sticanja zarade, značajnu ulogu imaju i duhovni faktori poput dove, sjećanja na Boga, traženja od Njega i oslanjanje na Njega, jer nafaku svim bićima određuje i daje upravo On, pa tako i čovjeku.

Postoje mnoge dove prenesene od članova Ehli Bejta koje se uče s ciljem poboljšanja ekonomskih uslova i sticanja zarade i povećanja nafake.

Istinski Vlasnik svega je Uzvišeni Allah, i kod Njega se nalaze riznice svih bogatstava. Musliman prilikom svog rada i privređivanja mora na umu imati ove postulate, čvrsto vjerovati u njih i postupati po njima. Oslanjanjem na Njega može postići i duhovno zadovoljstvo i materijalnu dobit i povećati svoju nafaku.

3) Halal zarada

Jedna od osnovnih strategija Ehli Bejta na polju ekonomije je dozvoljenost, odnosno da je zarada i dobit halal, da ne potiče iz nedozvoljenih izvora, te da se od nje odvoje obavezne islamske dadžbine.

Sticati zaradu na dozvoljen način jedan je od najboljih ibadeta. U jednom hadisi-kudsiju prenosi se kako robovanje i ibadet Bogu ima deset dijelova, a da je devet dijelova u sticanju halal zarade.

Međutim, to nije jednostavno i ne odnosi se samo na krađu. Mnoge druge aktivnosti pa čak i namjere mogu zaradu i nafaku učiniti nedozvoljenom, zaprljanom i haram. Naprimjer, kod trgovine i bilo kakvih oblika kupoprodaje, mora se govoriti istina, a za istinoljubivog trgovca pripremljen je visoki položaj i nagrada kod Boga. Nesumnjivo, takav trgovac imat će zasluženo mjesto i kod ljudi.

Također, zabranjeno je skrivati mahane proizvode i roba koja se prodaje. Takva kupoprodaja nije dozvoljena. Hišam ibn Hakem kaže:

U hladu i sjeni (gdje nije bilo dovoljno svjetlosti da kupac dobro vidi proizvod) prodavao sam tanke košulje, a Imam Kazim mi je prišao i rekao: Hišame, prodavati u sjeni je jedna vrsta prevare, što nije dozvoljeno.

Nažalost, u današnje vrijeme nalazimo se daleko od islamskih principa trgovanja, a za istinsku sreću potreban nam je povratak njima.

Također, danas smo svjedoci pojave direktnog, odnosno indirektnog reklamiranja različitih roba i proizvoda putem društvenih mreža, gdje su laž i prevara, neiskreno reklamiranje i igranje s ljudskim osjećanjima osnovni principi.

U hadisu od Poslanika Muhammeda (s.a.v.a) prenosi se kako su osobe pod nazivom “nadžiš” proklete, a “nadžiš” se odnosi na one koji s kompanijama i organizacijama imaju dogovor da se pretvaraju da su istinske mušterije i korisnici nekog proizvoda, pa tako podstiču druge ljude da i oni kupuju.

4) Razvoj i napredak

U islamu, imetak i bogatstvo smatraju se sredstvom zadovoljenja potreba i faktorom jačanja društva. Zato se oni koji gomilaju bogatstvo i ne puštaju ga u protok oštro kude i najavljuje im se patnja da drugom svijetu, što pokazuje da njihovi postupci imaju veoma loše posljedice po društvo.

U islamu se upozorava na zadržavanje imetka i nepuštanje istog u ekonomske tokove i neulaganje u privredu.

Naprimjer, Imam Bakir (a.s) je rekao:

Bez sumnje, ko proda zemlju i vodu i zaradu ne uloži u drugu zemlju i vodu, ta cijena i zarada će propasti.

Poslanik (s.a.v.a) i hazreti Imam Alija mnogo su se trudili izgraditi Medinu i Kufu i razviti privredu u njima kako bi muslimani mogli živjeti u udobnosti. Stalno su se raspitivali o tome kako narod živi i trudili se uz podsticanje na rad i privređivanje, opskrbiti one kojima je potrebno.

Ekonomski principi zajednice koja je postojala prije 1400 godina, ali koja je bila zasnovana na istinskim izvorima i zakonima, danas su uglavnom zaboravljeni, a narod pati od siromaštva, nezaposlenosti, pa čak i beznađa i lijenosti. Možda neki misle da islam i nema nikakve stavove ni odgovore na ove ključne probleme s kojima se suočava narod u našoj zemlji. Potrebno je više proučavati zaboravljene dimenzije vjere koja za svaki, sitni i krupni, pojedinačni i grupni problem, ima prijedlog i rješenje. Naravno samokontrola i svijest bi i danas trebala biti glavna strategija u ekonomskom poslovanju muslimana.

Leave a Reply