Kako se sačuvati od grijeha? - spoznaja

Kako se sačuvati od grijeha?

Kako se sačuvati od grijeha?

 

Jedno od čestih pitanja, pogotovo mladih ljudi koji nastoje živjeti jednim zdravim moralnim životom, jeste kako se sačuvati od grijeha u sredini i društvu koje je u pogledu mnogih grijeha došlo do one najgore razine na koju je upozorio Božiji Poslanik (s.a.v.a). U jednoj predaji koju prenosi Taberani stoji da je Allahov Poslanik (s.a.v.a) upitao svoje drugove:

Kako ćete se ponašati kada vam se žene odaju nemoralu a omladina ogrezne u grijehu, psovci i kocki?

A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?  – upitaše oni.

Može. Onda kada ne budete naređivali dobro, i ne budete zabranjivali zlo. – reče Allahov Poslanik (s.a.v.a)

A zar može doći takvo vrijeme? – upitaše ponovo.

Može i gore od toga. Onda kada dobro budete smatrali zlim, a zlo dobrim.

A zar može doći takvo vrijeme? – upitali su po treći put.

Može. Kada budete naređivali zlo, a zabranjivali dobro, tada se ni vaši najučeniji ljudi neće moći snaći. – odgovorio je Poslanik (s.a.v.a).

Kao odgovor na ovo pitanje donosimo savjete i upustva iz škole Ehlul-bejta, najboljih poznavalaca islama i čovjekove prirode. U jednoj predaji se prenosi da je neki mladić je došao kod Imama Sadika (a.s) i postavio isto ovo pitanje: Kako da se sačuvam od grijeha?

Imam (a.s) mu je u odgovoru dao tri savjeta:

Prvo: Ne druži se sa onima koji čine grijehe.

Djela i riječi naših prijatelja ostavljaju trag na našoj duši i ponašanju, a da toga nismo ni svjesni, jer prijatelj je prijatelju ogledalo. Htjeli mi to ili ne, družeći se sa onima koji otvoreno i bez ikakvog straha i stida čine grijehe, takvo ponašanje će na nama ostaviti trag, a i drugi će i u nama vidjeti grešnike i upirati prstom u nas kada budu htjeli spomenuti određeni grijeh. Bez obzira koliko mi mislili da smo jaki u svojoj vjeri i sigurni u sebe, ponašanje naših prijatelja utiče na nas. tako da boravak u društvu u kojem se psuje ili npr. pije malo po malo u nama stvara naviku na takvo ponašanje,  ono postepeno u našim očima gubi svoju ružnoću i postaje nam nešto normalno, a kasnije ne daj Bože i nas navodi da učinimo takvo nešto.

Imam Alija (a.s) u Nehdžul Belagi kaže:

Družite se i postanite bliski sa dobrim ljudima da bi se ubrojali u takve, a udaljite se od loših ljudi kako se ne bi ubrojali u njih.

Drugo: Ni ne pomišljaj na činjenje grijeha.

Nastoj da ne razmišljaš o činjenju grijeha. Isa (a.s) kaže:

Pomisao na grijeh je poput dima u tek okrećenoj sobi.

Taj dim sobu neće zapaliti ali je hoće uprljati i usmrditi. Pomisao na grijeh isto tako prlja ljudsku dušu i ljudsko srce, a šejtan ne propušta ni najmanju priliku da pomisao navede na djelo.

Kada je u pitanju činjenje grijeha šejtan mnoge zavarava onom poznatom uzrečicom: Neka mi je čisto srce. Naravno da srce treba biti čisto i namjere dobre, ali lice je itekako povezano sa srcem. Tako da mnogi ljudi koji piju, kockaju, ogovaraju,… kažu: Nisam mislio ništa loše, moje srce je čisto. Možda i jest, ali je to djelo itekako prljavo. Zamislite da nas neko namjerno udari pa kaže nisam mislio ništa loše moje srce je čisto, da li bi mu povjerovali? Čisto srce se vidi iz čistih djela.

Treće: Na zalazi na mjesta na kojim se čine grijesi.

Postoje mnogi ljudi koji su bili pobožni, pridržavali dozvoljenog, ostavljali zabranjeno, koji čak nisu nikad ni pomišljali da počine grijeh, ali boravak na mjestu gdje se griješi je ostavio trag pa su postepeno pod uticajem takvog okruženja i sami počeli da poprimaju boju koja ih okružuje. Možda kao najpoznatiji primjer a najučestliji grijeh možemo spomenuti ogovaranje. Boravak u društvu i na sijelima na kojima se ogovara, pa kada i ne učestvujemo i ne odobravamo takvo ponašanje će nas u najmanju ruku navesti da poslije pomislimo na ono što smo čuli i da nesvjesno čak i promijenimo razmišljanje o osobi koja je bila predmet ogovaranja.

Koliko društvo i okruženje utiče na naše ponašanje i naš odgoj je sasvim očita i naučno dokazana činjenica. Do određene životne dobi  sredinu u kojoj boravimo biraju drugi, ali u dobi kada postanemo odgovorni za svoje ponašanje više nemamo nikakvog izgovora da napustimo loše društvo i loše prijatelje.

Još jedan od načina kako da se sačuvamo od grijeha jeste razmišljanje o njegovim posljedicama, a posebno kazni na budućem svijetu. Razumski gledano ako uzmemo u obzir da postoji samo 1% mogućnosti da ćemo biti strogo i teško kažnjeni zbog nekog djela, onda svakako vrijedi da razmislimo i ustuknemo pred njegovim činjenjem.  Zamislimo da zbog nprimjer kockanja, laganja i slično, moramo platiti visoku kaznu, kaznu koja je u odnosu na naše materijalne mogućnosti zaista visoka, da li bi se usudili da učinimo takvo što? Pa da li onda zaista vrijedi da zbog kratkog zadovoljenja neke naše strasti, pohlepe,… završimo na izdržavanju džehennemske kazne?

A naravno na kraju ne trebamo zaboraviti na Božiji milost i oprost. Ako nam se i desi da pogriješimo vrata tevbe i pokajanja su otvorena, Uzvišeni Bog voli one koji se pokaju i vrate Njemu: Uistinu, Allah voli pokajanike,… (Al-Bakare, 222)

Stoga od Uzvišenog uvijek tražimo uputu i to da nas nikada ne prepušta samim sebi: Bože, ne odgajaj me Svojom kaznom. (Dova Ebu Hamze Somalija)

Leave a Reply