Kur'an o postu - spoznaja

Kur’an o postu

Kur’an o postu

Sem propisa o obaveznosti posta ajeti 183-185, sure Al-Bekara donose i druge pojedinosti vezane za ovu islamsku dužnost. Metodom pitanje-odgovor pokušat ćemo da vam na jednostavan način predstavimo tefsir ili tumačenje ovih ajeta.

O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. U mjesecu ramazanu je objavljen Kur’an, kao putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.  (El-Bekare,183-185)

Koje je leksičko značenje riječi post savm i koja je veza ovog značenja sa njegovim terminološkim značenjem?

Post označava uzdržavanje od nekog djela, a kaže se i da označava uzdržavanje od nekog djela koje čovjek voli.

Terminološki, ova riječ označava uzdržavanje od jela, pića i poslova koje čovjek voli, a sa takvim radnjama i stvarima se susreće svaki dan.

Zar Bog nije stvorio ljude sa potrebom za jelom i pićem, i šta je uzrok zabrane zadovoljavanja ove potrebe?

Jelo i piće predstavljaju čovjekove nužne potrebe, međutim čovjek nije stvoren samo da bi zadovoljio te potrebe. Za razumijevanje ove činjenice, tj. da su ljudi stvoreni za više ciljeve i da ne trebaju ostati zatočeni u kavezu tijela i njegovih strasti, potrebne su određene vježbe, a post je jedna od tih vježbi.

Čovjek uz pomoć djelatnosti za koje se sam odlučuje, odnosno odlučuje svojom voljom za razliku od drugih stvorenja, razvija svoje sposobnosti i preduslove, a najveća prepreka za razvoj ovih potencijala jeste njegova ovisnost o strastima duše. Vježbanje, u cilju kontrole prirodnih potreba tijela i ovladavanja nefsanskim i fizičkim željama, predstavlja uvod u kretanje prema savršenstvu, a to se ostvaruje uz pomoć posta.

Šta je razlog napominjanja obaveznosti posta za prošle narode, zar se ljudi ne bi pokorili bez spominjanja istog?

Nema sumnje da je naredba posta suprotstavljena ljudskim željama i prohtjevima, i to željama koje se svakodnevno ponavljaju i ponavljaju, a podnošenje stanja koje je suprotno tim željama, za mnoge ljude predstavlja nešto veoma mučno i gorko. Podnošenje gladi uprkos hrani koja je nadohvat ruke i trpljenje žeđi, pored bistre vode koja nam je na raspolaganju – predstavlja veoma težak posao. Zasigurno, takva naredba iziskuje određene pripreme kako bi osoba, kojoj je to naređeno, bila spremna i kako bi to prihvatila.

Prihvatanje obaveze, koja je postojala ranije i koju su neki već ostvarili, mnogo je lakše od stvari koju treba izvršiti bez prethodnog iskustva. Također, radnju koju su ispunile osobe koje volimo, mnogo lakše prihvatamo. Stoga u ovom ajetu – radi pripreme za prihvatanje propisa posta i uklanjanja straha kod muslimana od teškoća ove obaveze – napomenuto je da je post propisan i drugim narodima prije dolaska islama i da su tadašnji vjernici, također, imali ovu obavezu.

Kakva je veza između posta i bogobojaznosti, i kako post vodi ka bogobojaznosti?

Duh bogobojaznosti jeste nadzor i kontrola nad nefsom to jest dušom. Kada rob uspije ovladati svojim željama i strastima i kada preuzme kontrolu nad nefsanskim prohtjevima, onda postiže bogobojaznost, a to nije moguće ostvariti bez stalnog i trajnog vježbanja. Kada se rob uzdrži od jedenja halal-hrane, uistinu, postaje spreman da se odupre i suprotstavi haramu.

Ljubav prema jelu, piću i tjelesnim užicima postoji u svim ljudima i u svim periodima. Vježba kontroliranja nefsa, odnosno animalne duše, u ovom slučaju imat će veliki uticaj na jačanje volje i kontrolu strasti u ostalim slučajevima. Kao rezultat toga u ljudima se pojavljuje duh bogobojaznosti.

Ako je post dobar, zašto je onda objavljeno: Neznatan broj dana, i zar nije bolje da traje neprekidno?

Kada bi post poput namaza bio obavezan tokom cijele godine, bez sumnje, većina vjernika bi mu okretala leđa i time bi se stvorila pretpostavka za neposlušnost. Tada bi, umjesto pozitivnih učinaka, koje ima jedan mjesec ramazana na vjernike, bila otvorena vrata za bježanje od vjere i rezultati bi bili suprotni.

Naravno, otvorena je mogućnost da osobe koje žele poste cijelu godinu, izuzev dva dana tokom godine, a to se smatra vrlinom. Upravo ova sloboda izbora ima veći uticaj na usavršavanje.

Žeđ pojedinaca za ibadetom i izvršavanjem bogoslužnih radnji, predstavlja odgojne principe islama, a najbolja potvrda za ovu tvrdnju jeste sam post. Post tokom jednog mjeseca u godini dana izaziva ovu vrstu žeđi, tako da većina vjernika sa radošću dočekuje ramazan i ima lijepo sjećanje na njega. Kada bi post trajao neprekidno, ovakva žeđ i lijepa uspomena ne bi imale smisla.

Bog, kao Tvorac ljudi, svjestan je mogućnosti Svojih robova i upravo zbog toga im je propisao određene obaveze, te s obzirom na Svoju sveobuhvatnu milost, nije propisao teške obaveze. Jedan mjesec posta je u okvirima mogućnosti svih vjernika, a sve iznad toga je problematično.

Koja je mudrost u izostavljanju putnika iz posta, iako u velikom broju slučajeva putnici mogu da poste pa čak i vole da poste?

Priroda putovanja je izlazak iz uobičajenog stanja i ustaljene svakodnevnice. Mir i slobodno vrijeme, koji postoje u uobičajenom životu, nestaju u vrijeme putovanja, a smanjuje se prisutnost srca i spremnost za korištenje blagodati posta. Upravo zbog toga, obaveza posta je skinuta sa putnika do trenutka kada budu imali više duhovne spremnosti da bi je naknadno izvršili.

Putovanja koja predstavljaju sastavni dio nečijeg posla i ubrajaju se u njihov svakodnevni program, prema mišljenju velikog broja vjerskih pravnika, izlaze izvan okvira ovog propisa. Prema tome, ostaju putovanja koja se povremeno dešavaju, i zbog problema koji se dešavaju na tim putovanjima, post nema nekakvog posebnog učinka na duševno uspinjanje.

Šta znači: Oni koji ga jedva podnose, i na koje osobe se misli?

Riječ jedva podnose jutikune dolazi od infinitiva itaka, u značenju korištenje sve snage u obavljanju nekog djela, na način da više ne ostaje nimalo snage. Ova riječ označava da je djelo toliko teško i tegobno da potroši svu snagu i moć čovjeka. Prema tome, to je alegorija velike teškoće u djelovanju, zbog koje je obaveza posta skinuta s ovih osoba.

Treba napomenuti da se ova obaveza ne odnosi na osobe koje općenito nemaju snage da poste, jer obavezivanje slabe i nemoćne osobe ne priliči Mudrom. Međutim, osobe koje uz napor mogu postiti i potrošiti svu svoju snagu za post, potpadaju pod ovu obavezu, a istovremeno su oslobođeni zahvaljujući posebnoj Božijoj milosti.

Nastavlja se…

Leave a Reply