U iščekivanju - spoznaja

U iščekivanju

U iščekivanju

Jedna od zajedničkih tačka svih monoteističkih religija jeste vjera u pojavu izbavitelja, to jest čovjeka koji će izbaviti ljudski rod iz patnji i grijeha. Sem vjerovanja u okončanje ovog svijeta, te nastavak života na budućem svijetu, zaslužnoj nagradi ili kazni, sve nebeske religije, ali i neke nemonoteističke religije spaja vjerovanje da će se prije nastupanja sudnjeg dana pojavit čovjek koji će izbaviti čovječanstvo iz patnje te će uspostaviti mir i pravdu na zemlji tako da će svi njeni stanovnici imati priliku da okuse slast pravde i mira, a to će prema nekim islamskim predajama trajati sedam ili devet godina.  Opći naziv za ovo vjerovanje jeste mesijanizam, odnosno u islamskom vjerovanju mehdevijet.

Slično vjerovanje se može sresti i u knjigama starih Grka, Kineza, pa čak i starosjedioca Skandinavije, Egipta i mekskičkih domorodaca. Ovo je jedno od temeljnih pitanja vjere u prošlosti a i u sadašnjosti, pitanje koje prevazilazi horizonte vremena, mjesta i okolnosti; jer vjerovanje u pojavu spasitelja ima svoje korijene u čovjekovoj prirodi. Ljudi su kroz historiju i mnogo prije islama vjerovali u to, a i danas milioni potlačenih i obespravljenih očekuju svjetliju budućnost daleko od nepravde i nasilja. Ovo pitanje je povezano i sa sudbinom čovječanstva i usavršavanjem čovjeka. Drugim riječima, kada čovjek izgubi nadu i vidi da i pored svog ovog intelektualnog i naučnog napretka iz dana u dan sve više propada te da svi ti zadivljujući pronalasci ne mogu da ga izbave iz nedoumica i zablude, on se svojstveno svojoj prirodi i svom fitretu okreće Bogu i od Njega traži pomoć iz svojih duhovnih i duševnih kriza i nedoumica. A ljubav prema miru i pravdi postoji unutar svakog od nas. Svaki čovjek uživa u miru i pravdi, te želi da se takav jedan sistem uspostavi u čitavom svijetu.

U svim religijama postoji vjerovanje da će na kraju vremena ili postojanja, ovaj svijet doživjeti jedan period opće krize, kada će u svijetu zavladati nepravda i nasilje, i kada će se pojaviti jedan veliki i pravedan čovjek i izbavitelj svijeta iz takvog stanja te uspostaviti pravednost i mir za sve vjernike. No, kada će se to tačno desiti ne postoji tačno ili čak približno određen datum, jedino iz čega bi se moglo naslutiti da je vrijeme pojave tog obećanog spasitelja blizu jesu znakovi koji govore o uslovima takvog jednog vremenskog perioda, odnosno nepravda i nasilje na zemlji. Isto tako, ne postoji suglasnost oko toga ko će biti taj veliki čovjek i kakve će on karakteristike imati, kako se zove i koje će vjere i nacionalnosti biti. Tako da ga svaki narod naziva drugim imenom  i pripisuje mu neke određene karakteristike.

I u islamu je jedno od glavnih vjerovanja vjerovanje u dolazak izbavitelja na kraju vremena čije će ime biti  Mehdi. On je čovjeka iz loze Božijeg Poslanika (s.a.v.a), tako da veliki islamski učenjak Ibn Ebi al-Hadid kaže:

Među svim islamskim grupama postoji jedinstven stav da kraj svijeta neće nastupiti sem nakon pojave Mehdija.

No, muslimani se razilaze kada je u pitanju njegovo rođenje. Sljedbenici džaferijskog mezheba, odnosno dvanaest imama iz roda Muhammeda (s.a.v.a)  ili šiiti, vjeruju da je on već rođen i smatraju ga svojim dvanaestim imamom, imamom koji je trenutno skriven kao što sunce zna biti skriveno iza oblaka, ali i dalje daje svoju toplinu i svjetlost zemlji.

Sljedbenici ostalih mezheba, većinom sunniti, vjeruju da on još nije rođen, ali da će svakako biti iz roda Božijeg Poslanika (s.a.v.a).

Mnogi ajeti časnog Kur’ana ukazuju na ovo pitanje. U 105. ajetu sure Al-Anbija se kaže:

Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.

U pogledu tumačenja ovog ajeta prenosi se da je Imam Bakir (a.s) rekao:

Ovi čestiti robovi jesu upravo Mehdijevi drugovi u posljednjem vremenu.

Istaknuti tumač Kur’ana Tabersi tumačeći ovaj ajet, nakon navođenja ove predaje kaže:

Predaje koje šiiti i sunniti prenose od Poslanika islama (s.a.v.a) dokazuju ovaj stav: Da do kraja svijeta ne preostane samo još jedan dan, Allah bi taj dan produžio dok ne ustane ispravan čovjek iz moje porodice koji će Zemlju ispuniti pravdom onako kako će biti ispunjena nepravdom i zulumom.

Osim toga, ukazivanje Kur’ana na najavu vlasti čestitih robova na Zemlji u Tevratu i Zeburu pokazuje da je ova najava objavljivana u svim nebeskim Knjigama redom.

A u suri An-Nur, ajet 55 se kaže:

Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.

Ovaj časni ajet je također povezan sa pitanjem mahdavijeta, a neki od tumača Kur’ana smatraju da će do ispunjenja ovog obećanja doći nakon pojave Imama Vremena odnosno, obećanog izbavitelja i spasitelja Mehdija, dok neki vjeruju da je nastanak društva opisanog u ajetu moguć jedino u njegovo vrijeme.

Osim navedenih ajeta postoje i mnoge predaje u kojima se govori o pojavi Mehdija, a zasigurno je najpoznatija predaja od Božijeg Poslanika (s.a.v.a) koju prenose i suniti i sljedbenici Ehli Bejta, a u kojoj on kaže:

Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se zemlja ne ispuni tiranijom i nasiljem, a zatim će se pojaviti čovjek iz moje loze – ili iz moje porodice – i zemlju ispuniti pravdom kao što je prije toga bila ispunjena tiranijom i nasiljem.

Dakle, časni Kur’an o dolasku i ustanku Imama Mehdija govori – kao i mnogim drugim stvarima – bez upuštanja u pojedinosti, u općenitom smislu i baveći se principima, to jest govoreći o potpunoj i konačnoj pobjedi dobrih na Zemlji. Tumači Kur’ana ovakve ajete, uzimajući predaje kao argument, dovode u vezu sa hazreti Mehdijem, njegovim pojavljivanjem i ustankom.

Hadise o pojavi Imama Mehdija također imamo u knjigama svih islamskih pravaca. U knjigama mezheba Ehli sunneta predaje o Mehdiju prenose se od trideset i trojice drugova Božijeg Poslanika (s.a.v.a). A isti broj velikih islamskih učenjaka iz ova četiri mezheba je napisalo zasebne knjige o hazreti Mehdiju (da Bog ubrza njegovu pojavu).

Musned Ahmeda Hanbela i Buharijin Sahih spadaju među poznate sunitske knjige tj. zbirke hadisa pisane prije rođenja Imama Mehdija, a u kojima su prenesene predaje o njemu.

Među hadise koje prenosi Ahmed ibn Hanbel spada i ovaj hadis, koji se prenosi od Božijeg Poslanika (s.a.v.a):

Da Ovome svijetu ne preostane više od jednog dana, Allah bi na taj dan digao čovjeka od nas koji će svijet ispuniti pravdom onako kako će dotad biti pun nepravde i zuluma.

 

U sunnitskim knjigama toliko je mnogo Poslanikovih (s.a.v.a) hadisa o hazreti Mehdiju, njegovim svojstvima i znakovima da veliki sunnitski stručnjaci za hadis predaje koji govore o Mehdiju smatraju vjerodostojnim takozvanim mutevatir hadisima. Allame Šukani je, kako bi dokazao vjerodostojnost ovih hadisa napisao knjigu pod naslovom Al-Tevazih fi tevatir ma dža’fil-Muntezir ve-Dedžal vel-Mesih.

Ibn Ebi al-Hadid, jedan od najautoritativnijih učenjaka u vezi s ovim piše:

Svi islamski pravci saglasni su oko toga da se trajanje ovog svijeta i ljudska dužnost u izvršavanju Božijih propisa neće okončati dok se ne pojavi Mehdi.

Prema tome, možemo zaključiti da se svi islamski pravci slažu oko toga da će se Imam Mehdi na kraju vremena pojaviti, no razmimoilaze se u pogledu njegovog rođenja. Tako sljedbenici Ehli Bejta smatraju da je on već rođen i da se nalazi u velikoj skrivenosti. Brojne  predaje  prenesene  od  Poslanika  i  svakog  Imama  ponaosob  govore  o  rođenju, skrivenosti, svjetskom ustanku i karakteristikama Imama Mehdija godinama prije nego što je on rođen. Tako je, naprimjer, unaprijed kazano da je on iz Poslanikove (s.a.v.a)  porodice,  da  je  potomak  Fatimin (a.s)  da  je  iz  loze Husjnove (a.s) i da će svojim ustankom ispuniti svijet pravdom. Tih predaja je toliko da je u vezi s rijetko kojom drugom islamskom temom kazano toliko hadisa. Ovdje nije suvišno podsjetiti da je doba svakog Imama imalo svoje specifičnosti i oni su u principu bili ponajviše usredsrijeđeni na aktuelna pitanja, no ipak svi su se uvijek bavili i pitanjem  hazreti  Mehdija, da Bog ubrza njegov dolazak, i u različitim prilikama kazivali su brojne najave njegovog dolaska.

Muslimani koji na osnovu historijskih dokaza i predaja vjeruju kako je Imam Mehdi rođen, ali je skriven od ljudi i da se zato njegov dolazak smatra „pojavom“, odnosno „otkrivanjem“, nakon što je bio skriven, saglasni su u vezi s tim da je on rođen 15. ša’bana. Taj datum se smatra velikim mubarek-danom, te se tim povodom organiziraju brojne vjerske svečanosti i mevludi, gdje se od Uzvišenog Allaha traži sa svijetom što prije zavlada pravedni Imam iz roda Poslanikova (s.a.v.a).

S nadom da će Bog ubrzati njegovu pojavu i da će svijet konačno okusti slast pravde i mira.

Leave a Reply