Govor o Poslaniku (s.a.v.a) - spoznaja

Govor o Poslaniku (s.a.v.a)

Govor o Poslaniku (s.a.v.a)

Iz potomstva Ademova Uzvišeni je izabrao vjerovjesnike i uzeo jamstvo njihovo za objavu Svoju i za nošenje poruke Božije kao obavezu njihovu. Tokom vremena mnogi su ljudi iznevjerili povjerenje Božije, zanemarili pravo Njegovo i pomiješali utvare zajedno s Njim. Šejtan ih je odvratio od poznavanja Njega i držao ih daleko od služenja Njemu. Onda im je Allah uputio poslanike Svoje i niz vjerovjesnika Svojih da bi ispunili prisegu Stvaranja Prvotnog, da bi ih podsjetili na dar Njegov zaboravljeni, da bi ih potakli poučavanjem, da bi im otkrili skrivena svjetla spoznaje, da bi im pokazali znake svemoći Njegove: nebesa uzdignuta nad njima, zemlju rasprostrtu pod njima, sredstva za život kojima su obskrbljeni, smrt koja ih zaustavlja, poteškoće koje ih troše i nezgode koje se nad njima smjenjuju.

Allah nije nikada dopustio da stvorovi Njegovi ostanu bez vjerovjesnika poslanog od Njega ili bez poslanice spuštene od Njega ili bez dokaza obavezujućeg ili puta jasnog. Ti poslanici bijahu takvi da se ne osjećahu slabima zato što ih bijaše malo a poricatelja njihovih mnogo. Među njima je bio ili prethodnik koji bi imenovao sljedećega ili sljedeći kojega je predstavio prethodnik.

I tako su protjecala vremena i prolazila razdoblja njihova; očevi su odlazili, a sinovi su zauzimali mjesta njihova, sve dok Allah nije poslao Muhammeda – neka je blagoslov Božiji na njega i na porodicu njegovu! – kao vjerovjesnika Svoga u ispunjenju obećanja datog i upotpunjenju vjerovjesništva. Svjedočenje za njega bilo je uzeto od svih vjerovjesnika. Lik njegov bio je dobro poznat, a rođenje njegovo časno. Ljudi na Zemlji u to doba bijahu razdijeljeni u sljedbe različite, ciljevi im bijahu razdvojeni, a puti mnogostruki. Oni su ili uspoređivali Boga sa stvorovima Njegovim, ili iskrivljavali imena Njegova, ili se obraćali drugima pored Njega. Preko njega On ih je izveo iz zablude i izvukao iz neznanja.

Allah ga je izaslao nakon što je neko vrijeme bilo prekinuto slanje poslanika, a narodi bijahu dugo u drijemežu. Zla su dizala glave, sve bijaše u rasulu i ognjevima ratova, dok je svijet bio lišen svjetlosti i pun opačine javne. I lišće njegovo bilo je požutjelo pa nije bilo nade u plodove njegove, dok je voda otekla u podzemlje. Svjetionik upute bio je iščezao, a pojavili se znaci propasti. [Svijet ovaj] bio je neprijatan sljedbenicima svojim i mrgodio se u lice tražitelju svome. Plodovi njegovi bijahu iskušenje, a hrana njegova lešina. Njegov znak raspoznavanja bijaše strah, a ogrtač njegov sablja.

On ga je poslao u doba kada su ljudi lutali u smetenosti i bludjeli u nedaći. Strasti su ih zavele, a oholost zastranila. Neznanje krajnje učinilo ih je glupim. Bili su zbunjeni nepostojanošću stvari i nesrećama neznanja. Onda Poslanik – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na čisto i časno potomstvo njegovo! – učini najbolje, dajući im savjet iskren, idući sam Putem pravim i pozivajući mudrosti i savjetu dobrom.

Njegovo mjesto prebivanja najbolje je od mjesta svih, a podrijetlo njegovo najplemenitije je medu podrijetlima svim u rudnicima plemenitosti i kolijevkama sigurnosti. Srca osoba čestitih naklonjena su njemu, a uzde pogleda upravljene su njemu. Njime je Allah pokopao pakost uzajamnu i ugasio ognjeve pobune. On ih je njime ujedinio kao braću i rastavio one koji su bili skupa. Preko njega On je uzvisio one iz sloja donjeg, a ponizio one iz gornjeg. Govor je njegov jasan, a šutnja je njegova kao govor.

Potom je Uzvišeni dodijelio Muhammedu – Allah blagoslovio njega i potomstvo njegovo! – susret sa Sobom i odredio da mu pripadne ono što je u Njega, počastio ga odlaskom sa svijeta ovog i ostavljanjem mjesta iskušavanja. On ga je zato povukao Sebi s počašću. Neka Allah blagoslovi njega i potomstvo njegovo!

Ali, on je vama ostavio isto što su drugi vjerovjesnici ostavljali narodima svojim, jer ih vjerovjesnici ne ostavljahu neuslužene, bez puta jasnoga i bez znaka postojanog. Ostavio vam je Knjigu od Stvoritelja vašeg, razjasnio dozvole i zabrane njezine, dužnosti izričite i odluke slobodne, opozivajuće i opozvane naloge njezine, dopustivo i obaveze stroge, posebno i općenito, pouke i primjere njezine, obuhvatnosti i djelimičnosti, jasnosti i nejasnosti njezine, potanko objašnjavajući kratice i rasvjetljavajući sve nejasnoće.

U njoj postoje neki ajeti čije je poznavanje obavezno i neki čije nepoznavanje ljudima može biti dopušteno. Sadrži i ono što je, po njoj, obavezno, a čiji je opoziv Sunnetom obznanjen ili ono što je po Sunnetu obavezno činiti, ali ona dopušta nečinjenje toga. Ili, postoji ono što je obavezno u dato vrijeme, ali ne i poslije toga vremena. Zabrane njezine također se razlikuju. Neke su velike i u vezi s njima postoji prijetnja vatrom. Druge su male i za njih postoje izgledi oprosta. Neke će On, opet, oprostiti otkupom, malim ili velikim.

Boga mi, što god im je Poslanik govorio, to vam isto evo danas kazujem ja, a što god ste vi čuli danas, nije različito od onog što su oni čuli jučer. Oči koje bijahu otvorene za njih i srca koja bijahu napravljena za njih u doba ono – sasvim jednaki su vama dati u doba ovo. Boga mi, vi ne znate ništa što oni nisu znali i ništa vam nije dato od onoga čega su oni bili lišeni. Zasigurno, zadesila vas je nevolja čija se uzica noćna mota okolo, a čija je uzica za sputavanje izgubljena. Zato neka vas nipošto ne zavara ono u čemu su sljedbenici obmane, jer to je samo sjenka pružena čiji je rok određen.

Zato, uzmite pouku, o robovi Božiji, i prisjetite se onoga čime bijahu zapleteni očevi vaši i braća vaša i za što oni moraju položiti račun. Života mi, vrijeme vaše nije dugo iza njihovog, niti je mnogo razdoblja, ili stoljeća proteklo izmedju vas i njih, niti ste puno udaljeni od vremena kad bijaste u slabinama njihovim.

 

Nehdžu-l-Belaga – odabrani govori

Leave a Reply