Tajna Alijine privlačnosti - spoznaja

Tajna Alijine privlačnosti

Tajna Alijine privlačnosti

Šta je razlog prijateljstva i naklonosti prema Aliji ibn Ebi Talibu (a.s) koji se javljaju u  ljudskim srcima? Tajnu ljubavi, naravno, još niko nije otkrio. Ne može se napisati formula ljubavi ni kazati: U ovom slučaju će djelovati ovako, a u drugom ovako. Ipak, tajna ljubavi sigurno postoji. Postoji nešto pri voljenom što je sa gledišta ljepote očaravajuće za zaljubljenog, pa ga stoga privlači. Privlačnost i naklonost se na svojim višim stepenima nazivaju ljubavlju.

Alija (a.s) je onaj koga srca vole i u koga su ljudi zaljubljeni. Zašto? Zbog čega? U čemu se ogleda ta njegova izvanrednost kojom okuplja zaljubljenike, privlači srca i koja je još pri tom neprolazna i vječno svježa? Zašto ljudska srca u Aliji otkrivaju sebe i zašto ne osjećaju da je on mrtav, nego ga nalaze živim?

Naravno, temelj ljubavi prema njemu nije njegovo tijelo, jer on tijelom više nije me u nama niti smo ga mi ikada prije vidjeli. Ljubav prema Aliji, također, nije ljubav prema hrabrom ratniku kakva postoji u svakom narodu. Pogrešno je čak i reci da je ljubav prema Aliji ljubav prema moralnim i ljudskim kvalitetima, odnosno, da je ljubav prema njemu ljubav prema ljudskosti. Tačno je da je Alija bio manifestacija savršenog čovjeka i tačno je da se ljudima sviđa uzvišeni primjer ljudskosti. Međutim, da je Alija i posjedovao sve one ljudske kvalitete koje je posjedovao, da je bio, dakle, obdaren i mudrošću i znanjem, nesebičnošću i samopožrtvovanjem, poniznošću i čednošću, lijepim manirima, milostivošću i nježnošću, obzirnošću prema slabima, pravednošću, ljubavlju prema slobodi,  habrošću, ali i velikodušnošću prema neprijatelju, da je, dakle, Alija bio samo ono kako o njemu Mevlana kaže:

Ti si lav Božiji, a po čovječnosti ti nema ravna,

ali da nije posjedovao Božiju boju u sebi, sigurno je da do danas ne bi preostalo toliko simpatije i ljubavi prema njemu. Alija je voljen zato što je posjedovao vezu s Bogom Uzvišenim. Naša srca su i nesvjesno u svojoj dubini prožeta Istinom. Aliju i volimo zato što je on veliki znak Istine i manifestacija njenih svojstava. Uistinu, temelj ljubavi prema Aliji jeste veza naših duša sa Istinom, veza koja je zauvijek usađena u našu izvornu prirodu. Baš zato što je ta čovjekova priroda  vječna, vječna je ljubav prema Aliji.

Mnogo je svijetlih osobina Alijine ličnosti, ali ono što čini da njegova ličnost bude zauvijek voljena jeste njegova vjera i iskrenost u njoj. To je ono što bismo mogli nazvati Alijinom bogomdanom privlačnošću.

Sude Hamdani, samopožrtvovana i odana Alijina sljedbenica, hvalila je Aliju i pred Muavijom, govoreći ovako o njegovim vrlinama:

Neka je blagoslovljena duša onoga čije je tijelo prekrila zemlja i sa kojim je i pravda sahranjena. Imao je ugovor sa istinom koju nizašto nije mijenjao, pa je tako on bio u sprezi s vjerom i istinom.

Sa`sa`t ibn Savhan Abdi je bio još jedan od zaljubljenika u Aliju. Jedan je od onih koji su bili prisutni na Alijinoj sahrani obavljenoj usred noći. Nakon što su ga sahranili, Sa`sa`t ibn Savhan je stavio jednu ruku na srce, a drugom rukom je posipao zemlju po Alijinom tijelu i govorio:

Neka ti smrt bude ugodna, kao što je tvoje rođenje bilo čisto, strpljenje čvrsto i tvoja borba uzvišena. Postigao si ono što si namjeravao i trgovina tvoja je bila uspješna. Vratio si se svome Stvoritelju, a On te prihvatio i okružio melecima Svojim. Bio si blizu Poslanika odabranika, a Bog Uzvišeni te učinio Njemu bliskim. Bio si brat Mustafin i pio si iz njegovog prepunog pehara. Molim Boga da budem od tvojih sljedbenika i postupam onako kako si ti postupao. Da volim tvoje prijatelje i budem neprijatelj tvojim neprijateljima, pa da tako budem ubrojan u prijatelje tvoje.  Shvatio si ono što drugi nisu shvatali i dosegao ono do čega drugi nisu dosegli. Borio si se uz brata tvoga Poslanika Časnoga i ustao si se zbog vjere Božije kada je to bilo potrebno da bi uspravio sunnet i ispravio iskrivljeno, te tako sačuvao islam. Neka su najveći blagoslovi ne tebe. Tobom su učvršćena leđa vjernika, putevi osvijetljeni, a sunnet uspravljen. Vrline i čestitost tvoju nije niko u sebi objedinio. Odgovorio si na poziv Poslanika Božijeg i skočio prije drugih da mu se odazoveš. Žurio si da mu pomogneš i štitio si ga svojim životom. Napadao si svojim mačem Zulfikarom na mjesta straha i divljaštva i skršio si kičmu nasilnika. Rasuo si temelj mnogoboštva i podlosti, a u krv i prašinu svalio pobornike zablude. Pa budi sobom zadovoljan, o Zapovjedniče vjernika.

Bio si najbliži od ljudi Poslaniku Božijem. Prvi među njima si prihvatio islam. Bio si uvjerenja čvrstog i srca postojanog, samopožrtvovaniji od svih i tvoj udio u dobru je najveći. Da nam Bog ne uskrati nagradu za naše muke i da nas ne prezre nakon što si ti otišao.

Kunem se Bogom da je život tvoj bio ključ dobra svakog i brava na zlu svakom. Smrt tvoja otključala je zlo, a zaključala dobro. Da su te ljudi prihvatili s nebesa i Zemlje bi im stizale blagodati, ali su oni svijetu ovome dali prednost nad budućim.

I zaista, ljudi su izabrali ovaj svijet i suprotstavili se Alijinoj pravednosti. Naposlijetku, ruka oholosti i zaostalosti izvukla se iz skuta takvog naroda i ubila Aliju.

Alija, mir neka je s njim, bez premca je što se tiče posjedovanja prijatelja i onih koji su ga voljeli. To su bili oni koji su gubili glavu zbog ljubavi prema njemu. Blistave i zadivljujuće priče o njima su najponosnije stranice historije islama. Zločinačke ruke prezrenih kao što su Zijd ibn Ebih i njegov sin Abdullah, Hadždžadž ibn Jusuf i Mutevekkil i iznad svih njih Muavija ibn Ebi Sufjan uprljane su krvlju ovih odličnika ljudskosti sve do lakata.

Leave a Reply