Da li je Bog pravedan? - spoznaja

Da li je Bog pravedan?

Da li je Bog pravedan?

Pitanje:

Mnoge stvari u našem okruženju me često podstiču na razmišljanja o božijoj pravdi i ponekad čak dovode u pitanje i moje vjerovanje u božiju milost, najčešće kada vidim djecu sa fizičkim invaliditetom, pogotovo onih koji nisu u stanju da se brinu sami o sebi, te onih sa psihičkim problemima, koji otežavaju život čitavoj porodici, a i društvu. Onda se zapitam da li je njihovo rođenje u skladu sa božijom pravdom i milošću, i da li je uopće u skladu sa svrsishodnošću Njegovog stvaranja čovjeka, jer takve osobe ne samo da ne mogu ispuniti taj cilj već i drugima možda otežaju?

Odgovor:

U odgovoru treba naglasiti da je pitanje božije pravda jedno od onih pitanja koja ljudski rod postavlja od početka njegovog stvaranja pa sve do danas. Kako bi što preciznije shvatili ovakva pitanja i njihov odgovor na početku je potrebno ukazati na definiciju i značenje pojmova pravda i nasilje.

Pravda u svom leksičkom značenju označava jednakost, a inače se upotrebljava u značenju poštivanja prava drugih naspram nasilja, odnosno uzurpiranja prava drugih ljudi. U definiciji pojma pravda stoji: Dati svakom njegovo pravo, odnosno ono što mu pripada. A kada se govori o božijoj pravdi onda se kaže da je to Njegovo sveopće davanje i široka milost u vezi svih stvorenja koja imaju mogućnost egzistencije ili potpunosti u egzistenciji bez ikakvog uskraćivanja ili diskriminacije.

Međutim ovdje se postavlja pitanje zašto onda u svijetu postoji diskriminacija, zašto je neko bijel, a neko crn naprimjer ili zašto je neko ružan, a neko lijep? Neko zdrav, a neko bolestan?

U odgovoru treba reći da u poretku stvaranja postoji različitost, a ne diskriminacija. A ono što je pokuđeno jeste upravo diskriminacija, a ne različitost. Pravednost ne iziskuje jednakost svih ljudi ili svih stvari. Naprimjer, pravedan učitelj nije onoj koji sve svoje učenike – bilo da su vrijedni ili lijeni – u istoj mjeri nagrađuje i kažnjava, ili pravedan sudija nije onaj koji predmet rasprave jednako podijeli među zavađenim stranama; već je pravedan učitelj onaj koji svakog od svojih učenika nagradi u skladu sa njegovim zalaganjem i trudom, a pravedan sudija je onaj koji predmet rasprave vrati njegovom pravom vlasniku.

Prema tome božija mudrost i pravednost ne iziskuje da sva stvorenja stvori u jednakom obliku; već da svijet bude stvoren tako da različita stvorenja budu u skladu sa krajnjim ciljem postojanja. U vezi ovoga, dijelove svijeta ne treba posmatrati kao zasebne i odvojene jedne od drugih, već ih treba promatrati kao jednu cjelinu u kojoj je svaki njen član ili dio, realno i genetski dio jednog sistema, i prema tome svaki pojedinačni dio se mora procjeniti u skladu sa sistemom. U jednoj cjelini svaki dio ima poseban položaj i u skladu s njim ima poseban kvalitet.

U principu gledano ako ne bi postojale razlike onda ne bi postajala ni raznovrsnost niti brojnost, a da nema brojnosti ni raznovrsnosti ni cjelina niti sistem ne bi imali smisla.

Ovdje se postavlja jedno novo pitanje: Zašto je onda Bog stvorio različita stvorenja sa različitim kapacitetima i mogućnostima? Odgovor bi glasio da je suštinska razlika stvorenja neophodnost uzročno-posljedičnog sistema svijeta. U poglavlju o božijoj mudrosti ova rasprava se donosi u temi o božijoj volji. Razum a i ajeti Kur’ana pokazuje da su sva stvorenja stvorena jednom jednostavnom voljom, a ne svako zasebnom.

Mi sve s mjerom stvaramo, i naređenje Naše je samo jedna riječ – sve bude u tren oka. (Al-Kamar/Mjesec, 49-50)

Odnosno da je Njegova volja prilikom stvaranja jedna, to jest da ne stvara zasebno nekog sa nedostatkom kako bi ga naprimjer patio ili kaznio za nešto.

Prema ovom vjerovanju za stvaranje jednog posebnog sistema postoji određeni zakon i red, a Božija volja u vezi nastanka stvari je isto što i volja tog sistema. Odatle i potiče zakon o uzroku i posljedici, ili sistem uzroka i posljedica. Odnosno svaka posljedica ima svoj poseban uzrok, i svaki uzrok ima svoju posebnu posljedicu. U stvari, svako stvorenje u ovom sistemu uzroka i posljedica ima svoje određeno mjesto i položaj. Nepostojanje određenog sistema među stvorenjima bi značilo da bi svaka stvar mogla biti izvor postojanja bilo koje druge stvari, i bilo bi moguće da iz svake stvari nastane bilo koja druga stvar, npr. da jedno drvce šibice ima isti uticaj kao i sunce. Prema tome, veza svakog uzroka sa njegovom posljedicom i veza svake posljedice sa njenim uzrokom proizilazi iz suštine uzroka i posljedice. Posljedica je cijelom svojom biti povezana sa uzrokom, a uzrok je cijelom svojom biti vezan za posljedicu.

Treba reći da je svijet prirode zasnovan na uzrocima i posljedicama, te da se u njemu krije kolizija i netrpeljivost, a zamisliti materiju bez ovih osobina bi značilo negiranje njenog postojanja. Osobina vatre je da sprži, bilo gdje da se nađe, u kući, mesdžidu, šumi. Prema tome ne možemo očekivati da materijalni svijet djeluje van ovog uzročno-posljedičnog sistema. Kao da naprimjer alkohol utiče samo na onoga koji ga konzumira a ne i na njegove potomke, ili da neka zarazna bolest oslabi ili uništi samo bolesnika i nikako ne utiče na njegovu okolinu. Takvo očekivanje u svijetu prirode je besmisleno. Sve neprijatnosti koje vidimo u našem životnom okruženju, pogotovo kod svojih bližnjih ili djece rođene sa nekom anomalijom ili bolešću, je posljedica neobavještenosti i čovjekovog nepoznavanja zakona prirode ili božijih propisa.

Na osnovu provedenih istraživanja veliki dio tjelesnih i psihičkih invalidnosti djece je rezultat i posljedica neznanja ili eventualno raskalašenosti roditelja. Brojne stvari koje roditelji olahko uzimaju, kao što su naprimjer duhanski dim, alkohol, razne vrste zraka, lijekova, stresova, i slično, sve to ostavlja manje ili veće posljedice na njihove potomke. Koliko je u islamu posvećena pažnja čovjeku i rođenju svakog novog ljudskog bića, može se vidjeti iz brojnih predaja koje govore čak i o najsitnijim detaljima. Islamske predaje govore o bitnosti izbora bračnog druga, bračnih propisa, pripravnosti i izboru vremena za začeće djeteta, hrani budućih roditelja posebno majke, psihičkom i duhovnom okruženju, rođenju,…

Naravno, treba navesti da božija pravda iziskuje da se svima onima bezgrešno rođenim sa bilo kakvim nedostacima nadoknadi ta njihovo stanje putem nagrada na budućem svijetu:

Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive, (Al-Bekare/Krava, 155)

,ili nekim olakšicama u propisima:

Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a ni vama samima da…(An-Nur/Svjetlost, 61)

ili obvezivanjem drugih da se brinu o njima.

Ukratko rečeno na osnovu uzročno-posljedičnog zakona koji vlada univerzumom, te kolizije koja se ponekad javlja čovjekovom nepažnjom ili namjerno između uzroka i posljedica stvaranja, to jest rođenja zdravog potomka, ne možemo dovoditi Božiju pravdu ili milost u pitanje. A Uzvišeni Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.

 

Leave a Reply