Od Gadira do Kerbele - spoznaja

Od Gadira do Kerbele

Od Gadira do Kerbele

Događaj koji se desio na Gadiru, posljednje godine Poslanikovog s.a.v.a života nije samo puki događaj na koji se jednostavno gleda pored svih ostalih historijskih događaja. Gadir nije samo ni naziv jednog mjesta, Gadir je način razmišljanja, znak, simbol i tajna koja govori o produženju poslaničke linije. Gadir nije samo jedno mjesto, nego izvor koji obuhvata cijeli svijet, vrelo koje izvire do kraja postojanja i poji žedne. Gadir je nepregledni okean vilajeta i imameta. Gadir je drugo ime za šiitski svjetonazor.

Oni kojima se Poslanik Muhammed s.a.v.a. obratio na Gadiru nakon svog oprosnog hadždža nisu samo oni koji su bili prisutni, nego se on obraćao prisutnima i odsutnima do Sudnjeg dana, i svi imaju obavezu prenositi jedni drugima poruku Gadira, da se ona ne bi zaboravila; jer zaborav je kroz historiju bio uzrok brojnih grešaka i zločina!

Jer, kada se zaboravi poruka Gadira, dešavaju se neki drugi prevrati i zamjenjuju ono što je Poslanik oporučio na svom Oprosnom hadždžu. Kada se zaborave poruke Gadira, na Kerbeli se dešava pokolj nad hazreti Imamom Husejnom, Poslanikovim unukom, i to samo 50 godina nakon Gadira, Muhammedova s.a.v.a. porodica Ehli Bejt biva odvođena u ropstvo, djevojčice pokradene…

Ispitajmo se, da li smo na strani Gadira, poštujemo li šta je oporučio Poslanik ili smo na strani savremenog Jezida i zločinaca Kerbele?

Poslanik je rekao: “Koga Uzvišeni Allah počasti spoznajom mog Ehli Bejta i njihovim vilajetom, zaista su mu data sva dobra i blagodati.”

Nakon obavljenog posljednjeg hadždža u svom životu, Poslanik Muhammed s.a.v.a. okuplja sve hadžije koje su se vraćale s njim. Njih je veliki broj, svi oni znaju da je to možda posljednji put da vide Božijeg Poslanika, temperature su visoke. Jedan broj hadžija već je prošao naprijed, a jedan broj zaostaje za Poslanikom, ali on zastaje u mjestu Gadir Hum. Tu poručuje da se vrate oni koji su naprijed i požure oni koji su nazad, jer nakon Gadira razilaze se putanje hadžija koji se vraćaju u različite krajeve islamskog svijeta, pa je to posljednja prilika da se svi okupe.

Poslanik se, kada su se svi okupili, penje na pozornicu napravljenu od devinih sedala, i izgovara svoju poznatu hutbu Oprosnog hadždža. Savjetuje muslimane da se čvrsto drže svoje vjere islama, a zatim, oporučuje ono što je od ključnog značaja za nastavak života islamske države nakon Poslanika: nakon njega, vodit će ih njegov amidžić i zet, njegov brat, najistaknutiji ashab svoga vremena, hazreti Alija. On visoko podiže Alijinu ruku i glasno reče svima:

“Men kuntu mewlahu, fe haza alijjun mewlahu!”
“Kome sam ja zaštitnik i predvodnik, od sada mu je to Alija”

Ashabi odmah priđoše i čestitaše. Neki čak spjevaše stihove u tu čast.

No, ta oporuka ubrzo je zaboravljena u islamskom svijetu. Otkako je Poslanik podigao Alijinu ruku na Gadiru, pa do kada je podignuta Husejnova glava na koplju, prošlo je samo pedesetak godina.

Na Gadiru se govorilo o Aliji, na Kerbeli o Husejnu. Oni su bili porodica rođena kako bi nas upoznala s boljim svijetom, srećom na ovom i budućem svijetu.

Husejn je na Kerbeli pao jer su dešavanja od Gadira do malo prije Kerbele dovela do toga da je islam bio gotovo uništen. Na vlasti je bio pijanica, zulumćar. Muslimani zaboravili mnoga islamska načela, učenjaci pisali kako se sviđalo i kako su plaćali vladari.

Kerbela je počela na Gadiru. Kerbelski ustanak bio je politički, društveni i kulturni ustanak za borvu protiv zla koje je nekoliko godina nakon Poslanika počelo rasti, a zatim kulminiralo dolaskom Jezida na vlast.

Zaboravljanje toga da islamski ummet treba povesti Ehli Bejt dovelo je do zaboravljanja mnogo čega drugog, dovelo je do njihovog ubistva, mučenja i progona i što je najgore, muslimani su izgubili velike riznice spoznaje, izgubili kontakt s bezgriješnim vodičima koji su ih mogli izbaviti iz tmina nepravde i zla, stvoriti kulturu i civilizaciju kojoj ne bi bilo mahane i propasti i živjeti sve do danas.

No, ono što danas možemo učiniti mi je da se prisjetimo zaboravljenog, da kopamo dublje po povijesti, shvatimo korijene svoje nemoći i neprijateljske prevlasti, vratimo se izvornim vrijednostima islama i preuzmemo vlastitu sudbinu u svoje ruke.

Leave a Reply