Kako prepoznati širk? (1) - spoznaja

Kako prepoznati širk? (1)

Kako prepoznati širk? (1)

Oni koji se iole druže s islamskim sadržajem, posebno u vremenu napredne tehnologije gdje svako ima pravo i mogućnost objavljivati i propagirati šta želi i kako želi, često se susretnu s optužbama za „širk“ – pridruživanje druga Jedinom Gospodaru Allahu dž.š.
Tako jedni smatraju da je staviti novac u turbe širk, drugi sumnjivim opisuju i povik „Ja Resulallah“ (O, Božiji Poslaniče!), treći traženje bilo kakve pomoći od nekoga osim Allaha nazivaju skrivenim ili malim širkom itd.

Zaista, Časni Kur’an, a i Poslanik, snažno odvraćaju muslimane od bilo kakvog širka, javnog ili tajnog, otvorenog ili prikrivenog i poručuju da je Allah Jedan i Jedini, da se pomoć traži i uzda samo u Allaha, te da Mu se niko i ništa ne pridružuje. A opet, u Kur’anu na nekoliko mjesta imamo slučajeve koji se nekako čine poblizu „širku“, iako znamo da nisu jer ih Kur’an ne bi potvrdio kao ispravne i valjane.

Šta je, zapravo, mjerilo za širk? Kako znati da li je nešto pridruživanje sudruga Bogu ili nije? Kako se riješiti tog straha i otvoreno iznijeti svoj stav o tome da li je nešto zaista primjer širka ili ne? Da li su prijašnje generacije muslimana u BiH i poštovane uleme slabo razlikovale širk od monoteizma pa smo imali toliko turbeta i kupolica nad mezarskim obilježjima?

Neki čak imaju običaj pojedine slučajeve nazvati „sumnjivim“ ili reći da u njima postoji sumnja na širk!
Na osnovu čega možemo znati da li je nešto pomiješano sa širkom ili nije?

Temu ćemo sagledati iz svih mogućih dimenzija, a u drugom dijelu odgovoriti na gore postavljena pitanja.
Prije svega, na šta se misli pod Allahovom Jednoćom, odnosno monoteizmom i tevhidom?

1. Allah je Jedan u Svojoj Biti
Allah dž.š.je Jedan, Jedinstven i ne postoji ništa što bi Mu bilo slično. Ovu dimenziju tevhida Kur’an spominje na mnogo mjesta:
„Ništa Mu slično nije“ (Eš-Šura, 11)
„Niko Mu ravan nije“ (El-Ihlas, 4)

Ponekad se ova dimenzija tevhida tumači na način kako ga razumijeva većina običnog svijeta, a to je jedna vrsta brojčane jednoće, odnosno da je Bog jedan, da ih nema dva ili tri ili više. Ovakva vrsta poimanja Božije Jedinstvenosti i Jednoće nije primjerena Apsolutnom Biću kakvo je Uzvišeni Allah dž.š, i je sasvim jasno da bogova nema više od jednog.

Allahova Bit je jedinstvena u smislu da nije sastavljena ni od kakvih dijelova. Bilo kakav skup sastavljen od dijelova, što onih koji se zamišljaju u glavi, što stvarnih, pokazuje potrebu za tim dijelovima. Potreba, opet, ukazuje na to da nešto može biti, a i ne mora, a kako bi bilo, trebaju mu uzroci; što nikako nije u skladu s Allahom dž.š. čije je postojanje samostalno i obavezno.

2. Allah dž.š. je Jedini Tvorac
Vjerovanje u to da je Stvoritelj Jedan potvrđuju i razum i Kur’an i hadisi. Osim Allaha, sve ostalo predstavlja sistem koji može biti, a i ne mora, i koji ne posjeduje savršenstva i ljepote. Sve što postoji, svoje postojanje i osobine savršenstva duguje Izvoru koji je Bogat po Svojoj Biti – Allahu dž.š.

U Kur’anu postoji mnogo ajeta koji ukazuju na ovu dimenziju tevhida, poput:
„Reci, Allah je Stvoritelj svega, „ (Er-Ra’d,16)

Međutim, u vezi sa stvaranjem i kreiranjem, postoje dva mišljenja i teorije. Prva smatra da bilo kakav sistem uzročno-posljedičnih veza ima jedan početni korijen i izvorni uzrok, a to je Bog. Zapravo, samostalni i izvorni Tvorac i Kreator je Allah, a bilo kakvi uticaji koje stvorenja mogu ostvariti nad drugim stvorenjima ili pojavama vežu se za Njegovu dozvolu i volju.

Dakle, Allah dž.š. stvorio je svijet na kome vladaju uzročno-posljedične veze i sam dozvolio njihovo djelovanje svojom Mudrošću i Voljom. Tako roditelji rađaju dijete i njihova volja, uloga i karakteristike na život i osobine budućeg čovjeka su nepobitni, ali, u istovremeno, Onaj ko je stvorio mogućnost rađanja i dao dozvolu za njega je Allah dž.š.

Druga teorija tvrdi kako je direktni tvorac svega samo Allah dž.š, a da se ostali uzroci ne mogu smatrati uticajnim.
Druga teorija opovrgava dokazani uzročno-posljedični slijed i sistem i negira postojanje bilo kakve volje, osim Božije, što je neprihvatljivo.

Allah je neposredni Stvaralac, koji je Sam stvorio neizmjeran broj posrednih stvaralaca poput ljudi i životinja i dao im sve potrebne osobine i sposobnosti za upotrebu svojih mogućnosti.

Navest ćemo jedan primjer od milion primjera, a to je robotika. Danas se prave i proizvode roboti koji su u mnogim osobinama slični čovjeku, a prave ih ljudi. Da li izumitelji čine širk? Ne čine, jer su oni „tvorci“ kojima je Allah dž.š. podario pamet, inteligenciju, vid, sluh, dodir, kretanje, materijale u prirodi od kojih se proizvodi plastika, legure metala itd.

Ukratko, čovjekova stvaralačka sposobnost i talenat dar su i mogućnost od Allaha dž.š; a istovremeno, On je jedini Nezavisni i Apsolutni Tvorac kojemu ne treba ničija ni dozvola ni volja. Oni koji koriste svoju stvaralačku moć i talenat dat od Gospodara ne čine širk, naprotiv, dokaz su Njegovog apsolutnog stvaranja i moći. Putem njih čovjek lakše shvata Božije stvaranje, i oni predstavljaju manifestaciju i mali odraz Njegovih savršenstava.

3. Allah dž.š. je Jedini Upravitelj

Budući da je Allah dž.š. Jedini Tvorac, upravljanje svime pripada samo Njemu.
Časni Kur’an na nekoliko mjesta govori o tome kako je Allah dž.š. jedini Gospodar i Upravitelj svega.

I ova dimenzija Božije Jednoće slična je prethodnoj, dakle u svemiru i među stvorenjima postoje upravitelji, menadžeri, vlasnici i gospodari; ali uz Božiju volju i određenje, te nikako nisu samostalni u svojim poslovima. Možemo kazati kako je Allah dž.š. jedini Samostalni i Apsolutni Gospodar i Upravitelj koji nema potrebu ni za čime i ni za kime.

Tako Kur’an, misleći na meleke, kaže: „Upravitelji pojava univerzuma“ (En-Naziat, 5). Ne možemo čak ni posumnjati da bi se ovdje moglo raditi o nekakvom širku, već su meleki upravitelji kojima je dozvola i mogućnost upravljanja data od Allaha dž.š.

4. Allah dž.š. je Jedini Vladar
Ovaj aspekt znači da apsolutna vlast nad svim bićima pripada samo Allahu dž.š. i samo je Njegovo pravo. Kur’an Časni kaže: „Vlast pripada samo Allahu!“ (Jusuf, 40)
Da li to znači da niko od ljudi nema pravo na neki oblik vlasti i da vladari čine neku vrstu širka? Naravno da ne. Ispravna vlast uspostavlja se uz Allahovu dozvolu i odredbu i Njegovu zapovjed, te ljude i društvo usmjerava ka savršenstvu i pravoj sreći. Takvi vladari su Božiji namjesnici na zemlji, kako se u Kur’anu kaže:
„Davude, postavili smo te kao namjesnika za zemlji, pa vladaj ljudima pravedno.“ (Sad, 26)

5. Pokorava se jedino Allahu dž.š.

Sljedeća dimenzija Božije Jednoće odnosi se na to da se u suštini sve pokorava samo Allahu dž.š, a sva ostala pokoravanja i izvršenja naredbi u sklopu su Njegove dozvole i volje poput pokoravanja poslanicima, imamima, učenjacima, roditeljima itd.

6. Jedini Zakonodavac je Allah dž.š.
Pravo na postavljanje zakona i pravila za ovaj svijet i ljude na njemu pripada samo Onome ko ih je i stvorio i ko ih apsolutno poznaje i želi im da postignu savršenstvo i vječnu sreću, a to je Uzvišeni Allah. Jedini istinski priznat i legitiman zakon za ljudsko društvo je Božiji zakon – šerijat, a sve ono što se krši s njim i ne može biti u sklopu šerijata vodi k nevjerstvu i nepravdi.
Časni Kur’an također potvrđuje ovu tvrdnju i kaže:“ A oni koji ne vladaju po Božijem zakonu su – nevjernici“ (El-Maida, 44)
„Oni koji ne vladaju prema onome što je Allah objavio su nepravednici.“ (El-Maida, 45)

7. Ibadet i robovanje se čine samo Allahu dž.š.
Ova dimenzija predstavlja najvažniju tematiku vezanu za tevhid – Božiju Jednoću i širk – pridruživanje druga Allahu dž.š. Šta sve predstavlja robovanje, a šta ne; kako napraviti razliku između odavanja počasti i krajnjeg poštovanja i robovanja, kako to da su meleki sedždu učinili čovjeku; da li to znači da su meleki ibadet učinili čovjeku, ili ih je, neuzubillah, Bog podstakao da čine širk?
Budući da je ova dimenzija mnogo opširnija od prethodnih i predstavlja glavni odgovor na pitanje koje smo postavili u uvodu ovog teksta, diskusiju o njoj ostavljamo za njegov nastavak.

Obavezno nas posjetite i pročitajte i Kako prepoznati širk (2).

kimija

Riječ kimija ima arapsko-perzijske korijene i označava vještinu uz pomoć koje se kamen pretvara u zlato... Uz nadu da će ovi tekstovi imati takav efekat, hvala Vam na čitanju!

Leave a Reply